fbpx
spot_img

OSMEH

Foto: igre123.net
Foto: igre123.net

Ušuškan u tvome dahu
Kao biser u školjki beloj
Osećam tvoju ljubav plahu
Kao sok u breskvi zreloj.

Kao davljenik tonem niz slap
Pretvoren u leptira roj
Kani mi samo malenu kap
I biću uvek osmeh tvoj.

Onda me nosi krajičkom usne
Gde god da kreneš neka te prati,
A on će moju ljubav da pljusne,
I ti ćeš to zauvek znati.

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.