fbpx
spot_img

Radna sveska iz poznavanja društva Simonida Banjeglav

Bajka o zlatnoj ribici

i prvobitnoj akumulaciji kapitala

 

Bio jednom jedan siroti ribar

Koji je doživeo sudbinu neverovatnu:

U svoju trošnu, staru mrežu

Uhvatio je ribicu zlatnu.

On bi taj ulov maleni

Smatrao pravim užasom.

Sve se u trenu promeni,

Kad riba progovori ljudskim glasom:

“Pusti me, dobri čoveče,

Otidi kući, lezi u postelju,

A već koliko doveče

Ispuiću ti jednu želju!“

Ribar porazmisli minut ceo,

A zatim promrmlja sebi u bradu:

“Od ovog se, ionako, ne bih najeo,

Ali bar dobijam neku nadu…“

Iz odrpane, stare mreže

On pusti ribu da otplovi,

Otide kući, u krevet leže,

Vratiše mu se davnašnji snovi…

U gluvo doba on se prenu

I dreknu: “Ne, neću milostinju!

Ja imam želju neostvarenu,

Ja želim vilu na Dedinju!“

Kad ono – stvarno! Za časak tili,

Ma koliko su sulide bile,

Želje i snovi su se ostvarili:

On posta vlasnik dedinjske vile!

Naredne noći, u gluvo doba,

Ponesen čudom iz podvodnog sveta,

Reši da ponovo sreću oproba:

Požele lanac supermarketa!

I u cik zore, pun nove nade,

Pun entuzijazma i poleta,

On shvati kako noćas postade

Sopstvenik lanca supermarketa!

Svestan da nove sreće se rode

Sa svakim novim danom,

Reče: “O, ribice, tako ti vode,

Šoping-mol želim sa kuglanom!“

A u cik zore – čudo se zbilo, kakvo se ne zbi zadnjih sto leta.

To čudo ga je probudilo –

Šoping-mol, kuglana, gomila sveta…

Od trošne ribarske kolibice,

Do šoping-mola prepunog svetine,

Ako to mogu zlatne ribice –

Šta li tek mogu ribetine?

Nebojša Čandić
Nebojša Čandić
Student iz Doboja, koji nije zapalio žito. Neko. Homo ludens. Uža specijalnost - igra riječima i kuvanje turske kafe u bosanskom loncu. Slobodnog vremena nema, jer ga provodi glumeći da je zauzet.