Uždio avgust, nagoveštaj vatre,
Kada kulise nebeske sagore
I plamen žege zemnu površ satre
Iz grotla neba iznedre se zore,
Koje u jakom svetlu koje pakli
Izgaraju u sopstvenom bespuću,
I od žestine vazduh se ostakli
Dok vreme sporo klizi utrnuću.
Dugi su dani – materija gori
Oblike menja vidik ustreptali
I horizont se kao vulkan pali,
Pa kovač nebni ognjeve razgori,
I raspe zemljom žarulje ko ose,
Koje krilima ljutu vatru nose!
2. avgust 2026.
Kragujevac



