Snove sam po pješčanom satu
Navila,
Uspomene zaledila,
Avanture posadila, i čekam.
Čekam da smrt prošeta
Besmrtnost,
Ruku pod ruku starost i
Mladost.
Čekam. Bojažljivo al’ čekam.
Podnijela bih, čini mi se sve;
Na pravdi Boga
Da se inficiram kancerogenom
Slutnjom, što k’o magla
Pogled muti,
I zore bez sunca,
Ja u žuto bih obojila,
Jedino krik,
Nebom koji odzvanja,
Sa uspomenama bih zaledila.
Jer to sam ja;
Smjela i snena,
Snažna i nevažna
U ovom vetlogu ludila…
