Dramski pisac, redatelj, romanopisac i pjesnik rođen je u Osijeku 1951. godine. Živi i radi u Zagrebu.
Napisao je 12 drama od koje su mu 9 izvođene u raznim off kazalištima. Koncertno mu je izvođena drama Zatvorske cimerce u KIC-u Zagrebu 2015. U Osijeku 1992. godine osniva prvo privatno kazalište u Hrvatskoj. Svoje predstave je i režirao te surađivao sa niz velikana hrvatskog glumišta od Fabijana Šovagovića i Pere Kvrgića do Marije Kohn, ali i glumcima mlađe generacije kao što su Velimir Čokljat, Jansna Odorčić i Goran Grgić, Saša Anočić i dr. Uradio je nekoliko kazališnih dramatizacija te iste režirao.
Ustrojio je privatnu televiziju TV Osijek Plus početkom devedesetih i bio njezin urednik. Na online radio mačkamama uređivao i vodio popularnu emisiju ljubavne poezije. Napisao scenarij i režirao dva dokumentarna filma za istu TV koja su nažalost nestala u ratu. Jedan je od petorice osnivača Osječkog ljeta mladih kao kazališni voditelj u Studentdskom centru u Osijeku. Bio je umjetnički ravnatelj Teatra veterana krajem osamdesetih i početkom devedesetih te je kazalište njegovom zaslugom dobilo Povelju za rad kazališta u ratnim uvjetima koje je dodijelilo Udruženje dramskih umjetnika Hrvatske i Hrvatska radio televizija.
Sudiomik mnogih međunarodnih manifestacija od koje je nedavno kao 21 izabrani književnik
iz Europe bio sudionhikom Lirikonfesta XXI u Velenju, Slovenija. Nekoliko pjesma su mu prevedene na engleski, slovenski, makedonski, češki, grčki, romski i arapski jezik.
Urednik je 70 -tak zbirki poezije u izdanju Kulture snova iz Zagreba Pjesme mu izlaze u tiskanim i elektronskim hrvatskim književnim časopisima kao i u časopisima bivše Yu. Književna Rijeka – Majdan – Elektronski časopis Libertes i mnoga druga Zastupljen je u tridesetak zajedničekih zbirki poezije.
Osnivač je KULTure sNOVA u Zagebu i online Radio snova. Organizator Međunarodnog Pjesničkog Festivala „MORE NA DLANU“ Organizator Međunarodnog pjesničkog karavana. Organizator manifestacije Valentinovo. Suorganizator je 1. Gornjogradskog književnog festivala u Zagrebu. Član je DIOGENA – Sarajevo. Član je Matice hrvatske. Član je HDDU(Hrvatsko društvo dramskih umjetnika).
BIBLIOGRAFIJA
U raznim časopisima objavljivao je pjesme za djecu i kratke priče.
Prve pjesme objavljene su mu u zajedničkoj zbirci „19 IMENA 72“ još davne 1972. godine u izdanju „Revija“ – Osijek.
„LEGA, NE KUŽIŠ“, roman -Matica hrvatska
„PET DRAMA“ – drame – Matica hrvatska
„KORAK DO RAJA PAKLU IZMIČEM“ zbirka poezije 2012. – Aalixium
„ĆUTIM TVOJE ŠAPUTANJE“ zbirka pjesama, veljača, 2013. hrvatsko izdanje – SEMAFORA
„ĆUTIM TVOJE ŠAPUTANJE“ ožujak , 2013. beogradsko izdanje – Arte Knjiga
„ĆUTIM TVOJE ŠAPUTANJE“ travanj , 2013. slovensko izdanje Literarna Hiža Maribor
„LJUDI SE KIŠOM MIČU“ – kolovoz, 2013. Kultura Snova Zagreb
„ČUVAM TE ISPOD KOŽE“ – veljača 2015. Kultura Snova Zagreb
Dječja slikovnica „AVANTURE MIŠ AMIŠE“ veljača 2015. Kultura Snova Zagreb
Izvođene drame i monodrame:
- Čovjek, pas i mačka, monodrama
- Sodoma i Gomora, drama
- Čerge, drama
- Paukova mreža, drama
- I Majka Marija je majka, monodrana
- Čuvaj mi sina na Nebesima, momnodrama
- Muke jednog postolara, dječja komedija
- Na vrhu igle, drama
- Kod Julke, monodrama
Gospodina Zdravka Odorčića imala sam čast upoznati na susretima pesnika koje organizuje i nakon ovako impresivne biografije ostalo je da pitam …reč dve… o životu i još ponečemu… nastavite čitati…
*Poštovani Zdravko, lako je pročitati nečiju biografiju ali je najlepše čuti direktno od stvaraoca kakav ste Vi, kada je počela ljubav za pisanjem i kako se to razvijalo?
Krajem sedamdeseth, bio sam zastupljen u jednoj zajedničkoj zbirci, u ono vrijeme sa poznatim pjesnicima. U isto vrijeme postavio sam svoju prvu dramu i nekako sam se ipak opredjelio za pisanje drama, režiranjem i opčenito bavljnjem kazalištem. Poeziju sam zanemario.
Od prije pet godina, sasvim slučajno počeo sam pratiti neke nepoznate pjesnike na nekim društvenim mrežama i nekako družeći se s njima počeo sam i sam pisati ponovo poeziju.
*Biti multidimenzionalni umetnik, stvaralac i pokretač mnogih ideja iziskuje veliki trud i energiju. Kada se osvrnete na te periode svog života da li bi ste nešto menjali?
U kulturnom svijetu sam od djetinjstva. Već u srednjoj školi moje priče su objavljivane u školskim novinama kao i u lokalnim novinama. Jedno vrijeme izlazile su i u poznatom časopisu Arena. Moja prva drama igrana je u jednom off teatru u Osijeku kada sam ja bio treći razred srednje škole. U to vrijeme napravio sam i režirao svoj prvi dokumntarni film.
Kasnije je to nekako logički išlo samo po sebi. Iako sam, puno toga uradio, nikada nisam bio neka zvijezda, jer ono što mi pisci i pjenici radimo je ipak ono samozatajno, intimno.
Ali sam zato iskoristio svoje znanje i iskustvo te uvijek pomogao drugima. Dok sam radio i vodio kazališa, pomagao smo mladim talentima i mnogi od njih danas su dobri i poznati glumci i redatelji. Put umjetnika je uvijek trnovit, pogotovo kada ti nitko ne daje potporu, ali nikada ne bih mijenjao ovo što jesam i ovo što radim.
*Šta pamtite kao najsmešniji detalj, doživljaj za koji bi danas rekli da je gotovo angdota?
Teško je izdvojiti nešto jer bilo je puno situacija u kojima se čovjek spontano nađe i koje su smiješne.
Možda anegdota sa jednim lokalnim bogatašem koji mi je rekao – a zašto se ja tako pametan, obrzovan i sposoban bavim kulturom!
*Koliko poezija utiče na čoveka? Može li danas da se živi poezija?
Nekima je poezija tek usputno pražnjenje, neki je pokušavaju živjeti a neki je žive.
Malo je onih koji žive poeziju. Takvo je danas vrijeme. Neki je pokušavaju živjeti, oponašati neke druge, biti opsjednuti nekim i tu je njihova muka i grižnja samih sebe. Nisu pjesnici samo boemi i pijanice i ne treba ih u tome oponašati.
Pravi pjsnici se ne stvaraju, oni to jesu ili nisu. I ako jesu, pitanje je samo kako će taj svoj talenat iznijeti.
Dobro je u počtku imati mentora, nekoga tko će dati smjernice, upozoriti na krive postupke, educirati i neprimjetno usmjeravati.
Ali sve je u biti poezija, sve oko nas ako imaš to poetsko oko, tu poetsku dušu. Istina da si s tim pogledom na svijet „čuđenje u svijetu“, ali si svoj u svome nedodirjivom svijetu.
*A od poezije?
Može se pokušati, ali na ovim našim prostorima mišljenja sam da ne može. Ako poezija postane posao, ako se u nju mora ulagati kao u pjevačku zvijezdu da bi se je prodalo to onda nije poezija. To je bizniss i umjetno pravljenje „zvijezde“ i tu poezija gubi svaki smisao.
*Organizator ste mnogih pesničkih susreta i manifestacija, mnogi Vam se dive zbog toga…
Lijepo je čuti da vam se netko zbog toga divi. Znači da vam priznaju rad. No, to je uporan rad
i da se ne radi svakodnevno ne bi bilo tih uspješnih manifestacija.
*Za čitaoce „Pokazivača“ mogli biste da nabrojite neke od Manifestacija i izdanja vaše Izdavačke kuće u ovoj godini?
Radio sam u okviru Kulture snova Međunarodnu karavanu pjesnika ali je to skup projekt pa se na žalost od toga odustalo. Sasvim spontano je nastala manifestacija za dan zaljubljenih Valentinovo, a Međunarodni pjesnički festival More na dlanu, ciljano je organiziran i evo traje, tako da je 2016. godine 5 – ti jubilarni.
Kultura snova izdaje puno knjiga. U poslijednje četiri godine izdakli smo preko 86 naslova.
U pripremi su još pet knjiga koje će izaći početkom slijedeće godine.
*Uspevate da pomirite to „javno“ i „privatno“ čini se na najlepši način. Kako Vi to doživljavate?
Kad se netko ovako dugo bavi kulturnom djelatnošću kao što to radim , onda se izbriše ta granica javnog i privatnog. Čim ste javno izloženi svojim radom ujedno vam i privatno postane javno.
Treba biti mudar i iskusan te ne dozvoliti da se javno pomiješa sa privatnim. To je teško i često i sam imam problema i ljudi poput mene teško nađu i dugotrajniju vezu jer je to posao kojeg se teško razumije.
*Ovde biste nam mogli najaviti nešto novo i ostaviti trag svojom pesmom, onom koju jednostavno volite…
Pjesme su vam kao djeca – sve ih jednako volite. Ovo je pjesma koja mi je draga a koja još nije javno objavljena a nekako je i prigodna u ovo predblagdansko ozračje.
PONOĆNI VATROMT
Kako te je lijepo imati u vrijeme blagdana,
udisati te sa mirisom domaćih delicija.
Gledati te kako skakućeš loveći pahuljuce.
Tvoje raširene zjenice ko’ dijete upijaju
raskošnost svjetlucavih lampica što blješte ulicama.
Gledam te sretnu u čarobnoj kugli dok kitiš mirisni bor.
Znaš, u tvojim očima želim vidjeti vatromet – dok se… ljubimo u ponoć!
*I za kraj ostavite poruku čitaocima „Pokazivača“…
Poezija čuva jezik. Sačuvajte i vi svoj. Pišite na svom jeziku, svojim narječjima – sačuvajte svaku riječ.
Pišite poeziju ili je čitajte.
Hvala Vam.
