Bio si mi miris
makova opojnih
i klasja uzrela,
rujne zore sunce,
a ja tebi pesma
gugutke stidljive
u šaptavom proleću
srećne, zaljubljene.
Sada si čežnja
ptice bez krila
i let u dane kad
proleće je pevalo.
Pamtim naša svitanja,
svilene vlasi kose
u razigranim prstima
i milog ti oka blesak.
U krvi mi tečeš
u libro utisnut,
na dlanu si pečat,
tajno sunce, i suza!
![](https://www.pokazivac.com/wp-content/uploads/2021/05/519px-1910._Портрет_Ольги_Константиновны_Лансере-Zinaida-Serebriakova-260x300.jpg)