Kad odu moji mili,
u meni sve posivi,
u oblak se pretvori.
Poteku niz lice
slane bezdanice.
Začujem šapat:
„Nemoj – nasmej se,
anđeo te još jedan čuva“.
Pamtim!
Sećanje oblak briše,
u oku Sunce ostaje.

Kad odu moji mili,
u meni sve posivi,
u oblak se pretvori.
Poteku niz lice
slane bezdanice.
Začujem šapat:
„Nemoj – nasmej se,
anđeo te još jedan čuva“.
Pamtim!
Sećanje oblak briše,
u oku Sunce ostaje.



