tišina
zamrela
krikom iz grudi
nebo plavo
prosuto po jastuku
snova…
ozvanja zvuk
tražim te celu
za tebe živim
oslobođen grehova
umoran od snova
preživljavam…
bol kao narav
upregnuta kola
bačena niz reku
ugaslih snova…
tišina ozvanja
probudi me…
iznova…
iznova…
ostali si samo moja!



