fbpx
spot_img

Stanković R. Slavica Šibalić: O, Penelopo!

Ali, priče su jedno, a život je drugo. Živo telo u kojem svi organi obavljaju svoje funkcije, podložno je bolu, sreći, krvarenju, zarastanju, novom povređivanju, izrastanju novog tkiva, potrebom za hranom, vodom, potrebom za dodirom… Dvadeset godina da lepoj ženi niko ne dodirne kosu, da joj niko dojku nežnu ne pomiluje, da joj niko ovlaš rukom ne pređe preko golog bedra, bajke su. A znamo da su bajke izmišljene na temeljima želja o lepom životu siromaha i da opisuju patnju koja se na kraju nagradi, pa svi srećno i dugo žive…

O, Penelopo, sestro moja! Nije Homer napisao samo ep o Odiseju, već i bajku o tebi. Takav književni rod ne postoji u književnosti, ali postoji kod mene i zove se „epobajka“. Ep o Odiseju i bajka o Penelopi.

Sto osam muškaraca prosi Penelopu i svakodnevno dolazi u Odisejevu palatu, gde jedu, piju i zabavljaju se. A ona će se udati za jednog od njih kad izatka Odisejevom ocu Leartu pogrebnu košulju. Noću tka, a danju para.

Onda se jednog lepog dana, Odisej vrati na Itaku i preobuče u prosjaka. Cilj mu je da se još jednom dokaže i razapne svoju strelu kroz ušice sekira, umesto da Penelopa ponudi Odiseju gostoprimstvo, što bi se narodski reklo: „kud svi Turci, tu i mali Mujo“. Sto devet muškaraca oko Penelope! A, ona 20 godina samuje, srce moje, niko ni u usta da je poljubi! Ni da joj leđa počeše! Nekako me to najviše pogađa, jer ni meni nema ko leđa da počeše izuzev četke za kupanje. A on, umesto da dohvati Penelopu, pa da je propisno raščerupa, oblači  krpe i tupi.

O, Penelopo, sestro moja! Dok ti 20 godina neporočno živiš, tvoj Odisej ti nije veran! Mnogo mu je teško palo prevrtanje po krevetu zlatokose čarobnice, boginje Kirke. Čitavu godinu tako, provodi u ložđnici sa nenadmašnom i nezaboravnom boginjom, a onda iz njenih ruku koje običan muškarac nikada ne bi mogao da zaboravi, odlazi dalje. Sve neke ženske oko njega! Prate ga zaljubljene oči nimfe-kidnaperke Kalipso koja želi da je Odisej “samo” voli. Ona je besmrtna, božanski lepa i vladarka lepog ostrva – ali je i posesivna. Pušta Odiseja da ga dobar vetar prarti u plovidbi, samo kada mora – kada joj šef naredi. Jadan nasukani brodolomnik Odisej bio je Kalipsin seksualni rob! Spasivši sebe, usput, takođe iz seksualnog ropstva spašava Nausikaju, kćer kralja Alkinoja. Ona se oduševi Odisejem, ali, avaj, ruke joj ostaju prazne. Tako Odisej malo, jadnik,  odahne od seksa.

Nemoralni Odisej kreće ka moralnoj Penelopi koja “tandrče” po razboju i tke, čuvajući svoju žensku čast među raspojasanim proscima i pridošlim prosjakom, još gorim, mužem Odisejem, oličenjem neverstva.

O, Penelopo, budalo jedna! Odričem te se, jer nisi normalna! Ti si svojom neporočnošću onemogućila ceo ženski rod da slobodno voli i da bude voljen, tvojih dvadeset godina, a naših celih života, čekajući nevernog muža. Lepo mi je muka od tebe! Postala si uzor ženske gluposti, samu sebe stavila u dobrovoljno telesno fiziološko mučenje i uskraćivanje telesnih užitaka. Postavila si se samozvana na pijedestal poštene žene. Za koga i u ime čega? U čemu je tebi prošlo 20 godina, a u čemu Odiseju? Postala si uzor poštene, verne žene i svakoj od nas stavila nevidljivi katanac na pojas nevinosti. Da si barem imala katanac na tom pojasu, razumela bih te, ali ovako, slobodnih bedara, nežnog struka, slobodne ženskosti, dojki koje je pre dvadeset godina poslednji dotakao dečjim ustima sin Telemah…!  Čekala si već osedelog Odiseja koji nije oskudevao ni u borbi, ni u ropsrvu ni u seksu – svim simbolima muškarčevih trofeja i ideala. Seksualne tenzije su postojale i kod Odiseja i kod Penelope, samo što je Odisej svoje utažavao izdašno, a Penelopa uskraćivala potpuno.

A i ti, Homere, uz dužno poštovanje, ipak moram da ti kažem sa si običan muški šovinista – da ne kažem nešto gore. Mogao si barem tu i tamo da provučeš Penelopu i ubaciš joj kog rasnog muškarca u praznu ložnicu, da se priseti šta to beše ljubav. Ali, ne! Žena je ta koja mora da bude poštena, jer ako nije, onda je kurva. Muškarac može da bude nepošten, ali ga niko ne zove kurvom i ne upire prst, nego čak sa uvažavanjem prolaze pored njega. On je “badža” što ženske valja po tuđim krevetima, dok Penelopa upletenih nogu spava u njihovoj praznoj ložnici.

Nemoj da mi je neko pomenuo ni Penelopu, ni Odiseja, pa ni Homera, koji je, ako ga baš dobro analizirate, glavni krivac za sve! Na sve njih sam ljuta i biću ljuta još izvesno vreme, dok me nešto drugo ne naljuti!

Slavica R. Šibalić
Slavica R. Šibalić
Rođena u Aleksincu, živi u Bajinoj Bašti. Piše, slika, čita, sluša romantičnu muziku i stalno je u nekom poslu; širi pozitivnu energiju i ljubav među ljudima.