fbpx
spot_img

Stefan Simić: Dok deca trče u školu – dobro je

Svakoga jutra, osim vikendom
Nešto malo pre osam, vidim jedan prelep prizor
Roditelji, bake i deke, vode decu u školu
Ali ih ne dovedu do škole, nego stanu sa strane
I posmatraju ih kako trče do ulaznih vrata
Sva deca ulaze na ista vrata, i samo se slivaju
Nijedno dete ne ulazi polako
Sva deca trče
I to je ono najlepše
Deca koju nije život usporio, ili smorio
Već je u njima energije za deset života

Ništa me ne dirne kao to

Način na koji ulaze u školu
Vera u drugarstvo, budućnost
U ono što ih tamo čeka

To je četvorogodišnja škola

Još ih nisu prepali nastavnicima

Imaju svog učitelja, ili učiteljicu

Imaju svoj svet

Živim nedaleko od najstarije škole u Srbiji
Osnovana je pre 300 i više godina
Jako lepo izgleda

Negde u to vreme krećem na trening

I malo šta me ispuni kao kada to vidim

Roditelji i deca

Kao u nekoj bajci

I trk dece

Trk u drugarstvo

Trk u ljubav

Trk u život

Trk u ono najlepše što možemo da im ponudimo
To su škole

I mogućnost da postanu ljudi

Koji će znati, kasnije

Kako da nose život

I da ne izgube ono najvažnije

Optimizam, nadu, smisao

Ljubav

Stefan Simić
Stefan Simić
Rođen 1989. godine u Paraćinu. Studira Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju prvu knjigu „Pustite nas“ objavio je 2012. godine, a knjigu „Odjeci ljudskog“ 2013. i 2014. (drugo dopunjeno izdanje). Specifičnim stilom pisanja i otvorenim načinom izražavanja na nastupima privukao je pažnju u Srbiji i zemljama ex-yu.