fbpx
spot_img

Strepnja

investiční zlato

Bojim se da će nam život proći
U nadi da ćemo bogatstvo steći
I biti puni, svoji i stari
Od sjaja pobeda
Što privid prati.
A kad sve mine u samoći
I ode san o lažnoj sreći,
Mi ćemo sedih vlasi znati
Da život čine male stvari.

Bojim se da ćemo mladost dati
U težnji da budemo od svih veći
Željni slave, moći i vlasti
I laži koja slepilom žari.
Život će otići, a nećemo znati
Da san o našoj istinskoj sreći
Može samo iz ljubavi rasti
I sasvim malih običnih stvari.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.