fbpx
spot_img

Svetlana Mitić: Jednostavna pesma

Pogledaj, sine, osmeh…
uglavnom znači prijateljstvo i vedrinu,
naročito kad se raspršti u smeh
što srcu i umu radost donosi.

Pogledaj, sine, oči…
dve bistre, il’ smutne dubine
što nose poruku jasniju od reči.
Od onih što kriju pogled – beži!

Pogledaj, sine, ruke…
i one misao nose,
pretočenu u pozdrav
ljigav, mlak, il’ čvrst i zdrav.

Slušaj, sine, reči…
svakakve mogu biti.
Od varljivih laskanja i laži – beži!
Reči su samo zvuk – u delima istina leži!

Svetlana Mitić
Svetlana Mitić
Rođena 1955.godine u Beogradu. Sticajem okolnosti, detinjstvo i mladost provela u Prizrenu, na Kosovu i Metohiji. Nakon završene gimnazije, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Prištini, odsek - Jugoslovenska književnost i srpski jezik. Uglavnom je radila u svojoj struci kao profesor književnosti, sve do odlaska u penziju. Još kao student se iskazala na književnom planu, pišući pesme, eseje, pripovetke i druge kraće forme. Intenzivno se bavi stvaralaštvom na tom planu od 2014.godine kada je, iz ljubavi prema najmlađima, počela da piše priče i pesme za decu, sa akcentom na univerzalnim poukama o dobroti, skromnosti, ljubavi, međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Osim priča i pesama za decu i odrasle, i dalje piše eseje, prikaze i recenzije. Veoma uspešno sarađuje sa el. časopisima "Pokazivač" i "Kraljevskim novinama", a njena "Pesma za Aleksu" protiv nasilja u školama, izazvala je veliku pažnju šire javnosti i štampe. Takođe je zastupljena u mnogim zbornicima savremene srpske poezije.