fbpx
spot_img

Tode Nikoletić: Kupaći versaći

Foto: Labud N. Lončar
Foto: Labud N. Lončar

Kupila mi baba
Gaćice kupaći,
Rasprodaja kaže
I bio je zadnji,
Cena, veli, džaba,
A dizajn „Versaći“
Eno, svi ga traže
U kineskoj radnji.

Kupio mi bakac
Pa sija od sreće,
Prosto mami suzu
Da niz lice krene,
Komotne i gladac
Četiri broja veće,
Baš za moju guzu,
Kao salivene.

Osmeh blista tati
I ko sunce sija,
Oko njega kruži,
Pipa. Nema mana.
Jer tu može stati
Cela familija,
A može da služi
Mesto suncobrana.

Kotor zove slavni
i miris prstaća,
Već turisti žure
I već mi se ide.
Biću frajer glavni
Zbog bakinih gaća,
Uzdisaće cure
Kad me zgodnog vide.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.