Vanja Parača: Koža

Na mojim pukotinama
izrezbareni ostaci kože
jedre užarenim asfaltom.

Kad dosvijetlim nepoznat glas
u otkriću naftalinske magle
On možda zna
u koja sjećanja pretvaram aprile,
na datum pokoja leptira
i siluete nerođnog pupoljka.

Praznoća kroz sebe
i sve jednosmjerne tuge,
tvoje lice neprolazno hoda
po dnu razdvojenog mora.
Prisustvom pustoši
svaki dolazeći slog.

Stihom dozivam
najkraću formu vriska
i grleni doživljaj vazdušnih pipaka.

Dok pastelni dan savladava trenutak,
previše kasno sam postala stvarnost
i s okolinom blisko stopljen dah.

Na kraju,
odaće me ptice,
kratak nemir
i ugašen korak.

Vanja Parača
Vanja Parača
Vanja Parača, rođena je 1996. godine na Cetinju, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu. Osnovne i master studije biologije, završila je na Biološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Po primarnoj vokaciji, kao ornitolog, veliki je zaljubljenik u ptice. Za taj intenzitet ljubavi prema prirodi, koji se graniči sa čudom, kaže da samo nauka nije dovoljna. Tokom godina je postepeno osluškivala i istraživala svoje unutrašnje Ja, tako da se trenutno njen životni put više kreće ka umjetnosti, po kojoj i oblikuje svoju stvarnost, kao i odnos prema svijetu. Do sad je objavila dvije zbirke poezije, „Svrhom sudbine“(2018) i „(Bes)kraj zalutalog bluza“ (2022). Njena poezija je objavljivana u raznim časopisima, na portalima “Nekazano”, “Montenegrina“ “Suština Poetike”, “Art Mozaik”, “Književnost Uživo” i drugim, a zastupljena je i u mnogim zbornicima i antologijama. Njena ljubav prema pisanoj riječi, ispoljena kao pasivna borba protiv sivila savremenog društva. Kaže da suštinu svakog od nas kroje samo istrajnost, sudbina i želja. Živi i radi u Beogradu.