Drugari,
Bio jednom jedan Žika
i bio jednom jedan Tika.
Dva dobra druga – idealna slika.
Isti su sok pili,
kod istog krojača pantalone šili,
istim se šalama veselili.
Po istom drveću se verali,
iste snove snevali,
iste pesme pevali.
U par reči – Žika i Tika
ista slika i prilika.
Al` jednog dana pojavi se ona!
Prelepa Ivona!
Toga dana zvonila su sva školska zvona
k`o da govorahu – Stiže Ivona!
Od tog dana
Žika u ploču, Tika u klin.
Više ne piju isti sokić fin.
Stalno se nešto mršte,
jedan na drugog dure…
A pogodite zašto – ma sve zbog jedne cure!
A ona se šetka, u klupicu seda.
Ispod trepavica – obojicu gleda!
Pa u sebi kaže
– Možete se tući, za uvo se vući, čak i suze liti,
al` ja vaša vala nikad neću biti.
Jer u trećem ima jedan dasa Mika,
idealna slika,
još bolja prilika!



