fbpx
spot_img

Zajedno – Helena Himel

Ćutala sam. Pokrivena belim čaršavom. Našminkana. Tek toliko da pomislim da mogu biti, neko drugi. Okružena opušcima cigareta. Tek ugašenim. Opijena mirisom novootvorenog parfema koji je stajao na polici iznad Degaove slike. One koju sam posebno volela. Sopranistkinja Roz Karon.


Dega je bio opčinjen njenim pokretom dok je skidala rukavicu – šaputao je, i iz džepa vadio stari komad hartije, sonet koji je Dega posvetio Karon. Zalepio ga je na sveže ofarbani zid. Do ogledala, koje je razlivalo stihove po hotelskoj sobi. Sipao je vino u kristalne čaše. Otvorio bombonjeru. Pustio gramofonsku ploču, Crvene Koralje. Seo u kut, do mene, odložio naočare, kravatu. I obgrlio nas belim čaršavom s cigaretom u ruci.

Bilo je vreme da zaćutimo. Zajedno.

Helena Himel
Helena Himel
„Čovek samo srcem dobro vidi" - Antoan de Sent Egziperi