Pjesniku Dragu Cingelu
Zri nevinost
u poljima Muza.
Svjetlost zarobljena
čeka tvoje poglede
ljepotom uzdaha
mami tvoje šapate.
Javi se nebeski glasniče!
Pjesmom voštanicom
donesi utjehu
nerođenom proljeću .
Ugrij prste
polomljene žudnjom …
Otkravi haljinu od leda .
Ne čekaj pjesniče
Nešto važno kaži
Stisnute jecaje
u Šopenove note
pretvori
Prije nego padne
poslednja kiša …
I pjesma tvoja
U prvom letu anđela
spusti se u otkose
moje mrtve kose .
Kao suncem okupane
kapljice jutarnje rose .
Zbog tebe pjesniče
cvjetaju mimoze .