Moja ja ima tužne oči
u kojima se rodilo nebo
nekada davno dok su još boje
bile istinske i čiste.
Kada se probudi rijeka svojom
samoćom poteče niz obraz pust.
Moja ja ima rumene usne
koje su bile skupljene u ćošak
nekih izgrebanih zidina
ali nalila se u njih nada
tako su procvjetale
u vjetar hitri.
Moja ja ima veliko srce
na kom se gasile zvijezde
vodile bitke
krvarila zora
tinjale svijeće.
Da li još uvjek skuplja
u sebe zov tvojih misli.
Moja ja umorila je cestu
izgubila kompas
zatvorila se iznova u one ćoškove
stisla usne
u onom plavetnilu
prolomio se oblak
tišna tugom
piše joj pjesme.
14.4.2019
Gračanica
