Šiškica ti prekrila veđu,
trepavica prekrila ti obraz,
usnica prekrila ti zubac,
haljina prekrila ti mladež,
mladež prekrio ti kožu,
baš na mestu gde najčešće gledim,
gledim, nadajuć se da ću
da ih ugledim.
♠
A one se njišu, plešu
u ritmu mog pogleda, moje pesme,
veselo pocupkujući, oslobođene
svojih stega.
Slobodno se poigravaju mojim
pogledom.
Prebacuju ga s jedne na drugu
stranu.
Mame i zavode.
Obleću i prileću.
Kruže i podrhtavaju.
Razigravaju se razigrane.
Čas u nagoveštaju, čas se ocrtavaju,
čas nacrtavaju.
Velike u svojoj milini
i mile u svojoj veličini.
Sad su tu, a sad sasvim tamo,
čas nadohvat ruke, čas na puškomet.
Trepere na vetru.
Zastanu, pa krenu, pa stanu,
kao da razmišljaju kuda dalje.
♥
Pa opet u njih.
Njišu se kao što majka njiše dete.
Kao zenica oka.
Kao srce u meni.
Kao nada,
usred ovog pustog grada,
gde je sve stalo,
osim
njih.