fbpx
spot_img

Nataša Stanić: Bolest neka umre Gospode

Život je lep, ali ionako previše

Kratak, a onda bolest opaka

Pojavi se iznenada i kiše

Sive, umesto sunca, iz tamnih oblaka

I pitanje: Zašto? Zbog čega?

Pravedno nije to tako!

Ali pre i posle svega

U nevolji poznaju se ljudi

Zato čoveku pomozi i čovek budi

I onda kad nije lako.

Snage daj da se muke prebrode

I sunca sjaj da nestani oblaci sivi…

Bolest neka umre, Gospode,

Čovek, u zdravlju, da živi!

Nataša Stanić
Nataša Stanić
Rođena u Trebinju, čitavo stoleće posle velikog pesnika Dučića, i nastavlja da korača stazama stihova, dok šušte jablanovi. Piše poeziju i prozu. Član Udruženja Književnika Srpske, ali pošto se bavi i glumom, srećna je što je primljena zajedno sa slavnim Kusturicom. Ne voli da govori o sebi, to prepušta svojim delima. Nikad se ne predaje i nikad ne odustaje... Voli umetnost i sport. Prašta ljudima i veruje u Boga.