26. Septembra 2018. | 04:49
Početna / Video igre / Video igre: Subnautica

Video igre: Subnautica

Prvi kontakt sa Subnauticom neizbježno je klišeiziran. Vaša letjelica ruši se na stranu lokaciju i vi se ubrzo nađete okruženi vodom. No, vama roditelji nisu rekli da ste posebni i u blizini nije nikakav svjetionik. Pred vama je samo vodeni horizont ništavila i prisiljeni ste zaroniti u podvodnu raskoš. Na sreću, ondje pronalazite avanturu na koju vas nitko dalje ne mora nutkati.

O kakvoj se igri ovdje radi?
Za razliku od drugih igara gdje se preživljava na zemlji ili iznad nje, Subnautica odvodi igrače u podmorje neistraženog planeta gdje se neće samo pokušati preživjeti, nego i otkriti što se je dogodilo posjetiteljima prije nas. Kombinirajući istraživanje, preživljavanje, skupljanje resursa i gradnju baze, otkriva se svijet koji cijelo vrijeme poziva na istraživanje novih lokacija te flore i faune uz mogućnost upravljanja podmorskih vozila. Igra je isključivo namijenjena za solo igranje i nema multiplayer komponentu.

Glavna petlja gameplaya u Subnautici nije nešto neviđeno jer ovo nije prvi naslov u kojemu se kombiniraju preživljavanje, istraživanje, skupljanje resursa te izgradnja baze. No, ono po čemu se Subnautica ističe jest umjerenost u svim navedenim stvarima jer nijedan element nije dominantniji naspram drugog. Samim time, krug gameplaya se nikada ne prekida, primjerice zbog dijela gdje je samo potrebno skupljati resurse. Istina, može se značajan dio vremena posvetiti toj aktivnosti, no igra prvenstveno potiče na istraživanje dubina, a na morskom dnu i liticama uvijek ima nešto za pokupiti.

Ono o čemu će preživljavanje ponajviše ovisiti uz standardni unos hrane i vode, odnosi se na količinu kisika u spremniku na leđima. To je prva vidljiva prepreka daljnjem napredovanju prema dubljim dijelovima svijeta jer u početku treba napraviti i malo kvalitetniju opremu za istraživanje. Srećom, tu je omanji fabrikator koji resurse iz našeg inventorija pretvara u korisne stvari. Čim se napravi veći spremnik, dobije se novi zamah u istraživanju, ali treba biti i pažljiv jer se lutanjem veoma lagano zaboravi na količinu kisika sve dok se ne oglasi alarm.

Preživljavanje ponajviše ovisi o količinu kisika u spremniku na leđima, kako jednoj podvodnoj igri i priliči.

To može biti problematično igračima kojima je orijentacija slabija strana. Naime, ponekad se može preračunati koliko se dugo može ostati pod vodom i kada se uđe u nekakvu kompleksniju spilju, lagano se gubi osjećaj odakle se je ušlo unutra. Srećom, kazna za gušenje nije strašna jer se uglavnom izgube pokupljene stvari, a igrač se “oživi” ponovno na najbližoj lokaciji u kojoj ima kisika. Druga stvar koja ne ide u prilog kod orijentacije u podmorju odnosi se na nepostojanje mape. Uz to, igra neće igrača voditi direktno za ruku pa nema situacija u kojima se kaže pokupi predmet x kako bi mogao zaroniti na y lokaciju.

Umjesto toga, tu i tamo stići će radio poruka s drugih kapsula koje nisu imale jednaku sreću kao naša pa osim što se kod njih otkrivaju komadići radnje, također mogu sadržavati nacrte za nova pomagala. Naime, nacrti i skeniranje opreme koja se pronalazi u potonulim ostacima svemirskog broda značajni su dio istraživanja svijeta, a to uvijek stiže s djelomičnom dozom rizika. Taj rizik nije samo u obliku mogućeg gušenja nego ponekad i druge, veće ribe požele nešto gricnuti ako svijetli dovoljno jako ili proizvodi buku. To je još jedna čar Subnautice jer je ronjenje jednako opuštajuće koliko i napeto, s obzirom da mračne dubine skrivaju ne baš prijateljski nastrojena bića.

Ronjenje u Subnautici jednako je relaksirajuće koliko je i napeto.

Tempo igre počinje se mijenjati s boljom opremom, odnosno kada se već može napraviti prvo vozilo s kojim se istraživanje značajno mijenja. Iako je ručni propeler zgodna stvarčica za brže kretanje koja uz to ima holografski prikaz okruženja, ipak je ljepše sjesti u Seamotha, vozilo s kisikom i oprezno istraživati do tada možda nedostupne lokacije. Kako se igra kreće u sferi opuštenog, klasična oružja ovdje nisu dostupna. Doduše, postoje torpeda i uređaji s kojima se manipulira predmetima, ali nekakve eksplozije i slične stvari nisu dostupne. To je pozitivna stvar, jer koliko god se ogromna čudovišta mogu preplašiti kad im se nađete u ustima, oružja bi ubila svu napetost izbjegavanja i bježanja prema sigurnijim vodama.

O sigurnosti se možemo i sami pobrinuti gradnjom baze, što postaje potreba ne samo odmah na početnoj lokaciji, nego i kada se zaroni više od kilometra. Baš poput skupljanja nacrta za alate i vozila, dijelovi baze se također moraju pronaći i skenirati kako bi postali dostupni za gradnju. Taj element igre je poprilično jednostavan, od multifunkcionalne sobe može se krenuti razvijati baza u svim smjerovima. Napredno planiranje nije potrebno, a ovisno o vašoj mašti, možete napraviti prave podmorske hotele kojim ste vi jedini gost.

Ovisno o vašoj mašti, od svojih baza možete napraviti prave podmorske hotele, kao Andrew Ryan.

Najveća potreba za bazom krije se u uzgoju hrane, punjenju baterija i ako je potrebno, olakšanju istraživanja uz pomoć sobe za skeniranje. Treba paziti i na jačinu strukture soba i hodnika jer čvrsti zidovi su veoma poželjni ako ne želite zaplivati unutar njih. Malo je čudna odluka kako nigdje ne piše kolika je jačina cjelokupne strukture osim kada se nešto novo nadogradi, ukloni ili strada od morskog života kojima smo zauzeli njihovo prirodno stanište. Tu također dolazi do izražaja balans glavnih gameplay elemenata jer nije potrebno sagraditi nešto ogromno, nego samo onoliko koliko je potrebno vašem stilu igranja.

U mom slučaju, najviše mjesta je otpadalo na ormare gdje sam spremao resurse koje sam putem kupio. Iako će se tijekom cijele avanture pokupiti zbilja hrpa resursa, kako bi gameplay bio olakšan, igranje unutar inventorija ne postoji, što funkcionira i više nego odlično. Predmeti zauzimaju jedno ili četiri polja u našim dubokim džepovima na ronilačkom dijelu i budu grupirani prema kategoriji. Kako džepove na odijelu ne možemo produbiti, tu opet u igru dolaze vozila kojih ima sve ukupno tri što je i više nego dovoljno.

Uz već spomenutog Seamotha, tu je još Cyclops odnosno, pokretna baza s kojom se može zapeti u špiljama jer podmornice i nisu baš previše upravljive te Prawn Suit za hodanje po morskom dnu. Sva tri vozila upotpunjuju sve potrebe za istraživanjem ovisno o dubini na koju se ide, no vožnja podmornice je stvarno nešto posebno jer značajno mijenja dolazak do brojnih lokacija. Osim što se i u nju može sve i svašta nakrcati, također ima mjesto za dodatno vozilo što olakšava život. Iako se radi o povećem plovilu, treba biti pažljiv s njom jer može generirati značajnu buku, a kada nepoželjni zubi probuše rupe na trupu, ne preostaje ništa drugo nego ugasiti sve i nadati se najboljemu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nažalost, ponekad igra ima svojih mušica pa se već spomenuta čudovišta jednostavno znaju zalijepiti za podmornicu i ne puštati je iz vidokruga što izgleda pomalo blesavo kada takvo ogromno biće s nekakvih 700 i više metara dubine izroni praktički na površnu. Nije to jedini problem koji može uništiti iskustvo istraživanja jer propadanje kroz tlo je također prisutno. Ono što je još posebno vidljivo odnosi se na iskakanje objekata koje nije dovoljno dobro zamaskirano što se posebno ističe kada podmorska flora počne odjednom pojavljivati po ekranu. Uz to, koliko god su zvukovi u igri kvalitetno odrađeni i nadopunjuju atmosferu, dinamička glazba ne prati uvijek što se događa na ekranu. Ponekad jednostavno počne svirati napeta glazba bez da se išta zapravo događa, dok se igrač zbunjeno okreće u krug gledajući prilazi li nešto što mu ne želi dug i sretan život.

Unatoč tome, Subnautica je ipak posebno iskustvo koje svatko treba doživjeti ako se smatra ljubiteljem istraživanja nepoznatih svjetova. Svaki dio podmorja dizajniran je da bude zanimljiv za istraživanje i pritom vizualno privlačan. Bilo da se radi o početnoj lokaciji, spilji s ogromnim gljivama, podmorskoj rijeci okruženoj zelenkastom izmaglicom, spilji punoj lave ili nekim sasvim trećim lokacijama, sve je u Subnautici skladno i prirodno u svom vanzemaljskom dizajnu. Iako svijet nije površinski velik, zbog šarolikih lokacija ostavlja takav dojam. Svi oni koji bi možda htjeli istraživati i graditi baze bez razmišljanja o resursima i preživljavanju, također mogu uživati jer uz kampanju postoji i mogućnost slobodnog igranja, ali time bi se mogao izgubiti dio čari koji stiže s otkrivanjem svih tajni.

Izvor: hcl.hr

Share on Facebook
Facebook
Novakujem

O autoru: Mihailo Todorović

Mihailo Todorović
Učenik Prve kragujevačke gimnazije odeljenja obdarene dece za fiziku, informatiku i matematiku. Voli video igre, filmove i druženje. Hobi su mu sviranje gitare, plivanje i usavrsavanje engleskog jezika.