fbpx
spot_img

***

Autor: Predrag Đakonović

Ostariš za ostavljene trenutke dodira
Pa šta ako je i nebo malo da te zagrli
Još uvek čekam da me zadivi uzdah
Evo
Odnesi kući sve moje zrikavce
A ja
Poneću grčenja svetlosti
Kad si igrala gola na mesečini
Idi
Na pogrešan kamen zavija tvoja tuga
Juče sam lagao za godine godinu kad si me našla
Nikad ne zaboravi galop tišine
Za promenu
Prijalo je kad si ćutala naglas

Stefan Lazarević
Stefan Lazarević
Studiram osmehe kako bih mogao da ih poklanjam. Tragam za svrhom postojanja i univerzalnom istinom koja nas sve povezuje. Poezija je za mene samo jedan od načina da se ogledam u mesečini. Volim da svet posmatram dečijom ozbiljnošću. Kad porastem, želim da postanem Mali Princ, srcem da gledam jasno.