Oran: Dobro veče.
Anja: Mojjjjjjjjjj :) Mojjjj. Moj.
Oran: :)
Anja: Sad ću odlepiti na kratko. Može?
Oran: Slobodno. Baš.
Anja: Moj :) Pustite me Tri minuta.
Oran: :)
Anja: Molim Vas.
Oran: Može i četiri. Ali ni minut duže. :) Bekam.
Anja: Moj. Moj divni.
Oran: Hvala, ali suzdržite se malo. Malo. :)
Anja: Ne moguuuuu. Ne. Moj.
Oran: Ipak, malčice.
Anja: Ne. Ne. Ako se radujem, neka se vidi.
Oran: Dobro, onda nemojte se suzdržavati, samo nemojte tipkati jedno vreme. Dobro, radujte se, ali nemojte tipkati par minuta, sačekaću. Dogovoreno?
Anja: Ok sve.
Oran: Odlično. Kucnuću kad mislim da je dovoljno.
Anja: Važi.
Oran: Vazi?
Anja: Da.
Oran: :)
Anja: Važi, važi.
Oran: Dogovoreno.
Anja: Da, dogovoreno.
Oran: Ni reči više!
Anja: Šta bih ja bez Vasssss.
Oran: Ćut! Ćut!
Anja: Tišina.
Oran: Tišina!
Anja: :)
Oran: E, tako. Ćut!
Anja: Radujem se. Srećna sam. Baš.
Oran: Opet ona. Ma ćutite više!
Anja: Oh.
Oran: Tišina! Ćut!
Anja: Okoooo :)
Oran: Samo još malo strpljenja. Zakucaću.
Anja: Moj :) Ok.
Oran: Čekaj, bre! :) Još malo.
Anja: Koliko god Oki mom treba vremena…
Oran: Opet ona! Ćut! Pre nego sto zakucam…pročitajte ovo, bez komentara….Nemojte ništa pisati do kucanja. Ono što ste rekli da mislite…neka tako i ostane…mislite, to znači da niste sigurni…i neka tako i ostane…Mislim i ja da dobijem na lotou, pa ništa. :) I samo još malo strpljenja…Sada kada budemo pričali, pričaćemo o nekim drugim stvarima, bar večeras…sutra već neka bude kako želite, ali večeras…o svemu samo ne o razmišljanjima raznoraznim.
Anja: Ok.
Oran: Ćut!
Anja: Viktorija.
Oran: Tišina!
Anja: Podelite sa mnom radost. Dođite. Hajte. Malo sam se…uh. Oko.
Oran: Gle ti nje, pa Vi ništa nećete da me slušate.
Anja: Pa slušam Vas.
Oran: Pa nisam zakucao.
Anja: Samo ne znam do kada da ššššššš. Imate još? :)
Oran: Još malo.
Anja: Uh.
Oran: Nista uh, nego šššššš.
Anja: Moram jedne vežbe disanja.
Oran: Slobodno.
Anja: Položila sam ispitni iz fizičkog, dobila osmicu, vežbe disanja su prekratko trajale, kaže.
Oran: E, pa sada moram i ja da progovorim…dosta pauze…
Anja: Pričajte.
Oran: Sjajno bre!
Anja: Nedostaje mi to Vaše.
Oran: Čestitam!!! To je novi položeni ispit?
Anja: Ma to je bilo krajem već, samo Vam nisam rekla jer se nismo ni znali. Nije novi.
Oran: Nema veze, čestitam svakako!
Anja: Hvala Vam. Mojjjjjj :)
Oran: Čestitamo za sve prethodne, baš.
Anja: Hvala.
Oran: A kada će ovaj novi?
Anja: Bio je…prošao.
Oran: Uh. I?
Anja: Ali nemam da se pohvalim.
Oran: Ništa zato…
Anja: Nemam ništa…preteško je bilo. Ponovo sam ga prijavila za septembar.
Oran: Pohvalićete se sledeći put, siguran sam. Bravo! Pokazaćete Vi njima već uskoro! Samo upornost, i biće sve u redu, baš.
Anja: Hvala Vam, Oko.
Oran: Hvala i Vama, Anja. Baš.
Anja: Ma Vama hvala.
Oran: Ne, ne…Vama hvala. :)
Anja: Ovako, ne bih da dirnem nešto o čemu ne želite, mogli biste Vi da vodite danas.
Oran: Naravno. Kako ste?
Anja: Iskreno…sada sam predobro, ali inače onako.
Oran: Ou. Zašto to inaće…šta se tu dešava?
Anja: Ne razumem Vas…
Oran: Pa rekli ste da ste inače…onako…Pa šta je uzrok da niste inače dobro? Zašto inače niste odlićno?
Anja: Stomačić me boli, umorna sam od posla, ispit nisam položila, Vas nemam, sve je nekako bezveze.
Oran: Stomačić prođe, morate tako razmišljati..a do tada popijte neki lekić, nemojte trpeti…Ispit ćete položiti, ja Vam garantujem, možda već u sledećem roku…
Anja: Ma kao izbegavam lekiće…trpim dok ne mogu više ni to da izdržim.
Oran: Ja sam tu.
Anja: Vi se sada tu i sve je lepo sada. Znate kako Vi kažete?
Oran: I ja izbegavam, ali da sam kraj Vas, ubacio bih Vam jedan u ustašca, baš.
Anja: Sunce sija. Dan je lep. Sunce sija.
Oran: Pa da, baš tako…
Anja: Sve je kako treba.
Oran: E, baš tako…Tako razmišljajte. Jer sve zaista i jeste kako treba…U globalu, inače…Dakle, kako ste?
Anja: Čujte ovo, mislim da će Vam se dopasti kao što se meni sviđa.
Oran: Već mi se dopalo! :)
Anja: Pa kako onda Vam se već sviđa?
Oran: Pa ako se Vama sviđa, mora da se sviđa i meni, bre. Zar Vi niste moje, i ja Vaše…ogledalce. A? :)
Anja: Jesmo. I Vi moje i ja Vaše.
Oran: Eto vidite. Dakle, već mi se dopada! I tačka.
Anja: Slušala sam pesmu onu live.
Oran: Eh! Nemoguće.
Anja: Preko kompa, ali žena peva uživo…snimak sa koncerta ili nekog nastupa…
Oran: Auuuu.
Anja: Aha.
Oran: I kako je izgledalo?
Anja: njam njam
Oran: :)
Anja: Poslušajte.
Oran: Hvala. Rekoste da ste umorni od posla. Znači li to da ste ipak danas radili?
Anja: Ja Vas v…Ali nećemo o tome. Nisam radila danas, ne.
Oran: Pa zar još osećate umor?
Anja: Pa nisam navikla da stojim šest sati u mestu…
Oran: Aha. Ništa ta Vaša masaža nije pomogla izgleda. Eh, što nisam bliže.
Anja: U školi se uvek uvalim da sednem, svuda sedim…i kad ne treba, ja sednem :)
Oran: Ma to bi Vas prošlo očas posla.:) Ako, čuvajte noge dok ih imate…tako kaže naš narod.
Anja: Ma nije umor ovako, psihicki je joj…a i noge otikidaju. Eto.
Oran: Pa šta je onda kad noge otkidaju? Valjda je umor. Umorne su i one meni…joj.
Anja: Pa umor nogu :)
Oran: :) Pa eto. Zaključismo na kraju šta je. Radite li sutra?
Anja: Ne radim sutra, bar mislim da ne radim. Nisam zvala da pitam…:)
Oran: Odlićno, imaćete još jedan dan da odmorite…
Anja: A ni oni da podsete. Znači, verovatno ne :)
Oran: :) Ipak Vi proverite sutra, za svaki slučaj. Šta se dešavalo ovih par dana?
Anja: Ma ako im treba, neka zovu :) Broj imaju :)
Oran: :) I to što kažete. :)
Anja: Ovih dana, ma ništa posebno…ništa vredno…ako se setim, reći ću Vam. Sada mi ne radi glava.
Oran: :) A danas, kako danas provedoste dan?
Anja: Samo sekund. Ok?
Oran: Bekam.
Anja: Budila sam se onaj dan u sedam :) Okooooo.
Oran: :) Hvala Vam.
Anja: Mojjjjjj.
Oran: Opet ona.
Anja: Ma ništa nije to.
Oran: Ćut! Pa meni jeste, baš mi je značilo.
Anja: Jeste li znali da ću se buditi?
Oran: Pa mislim da jesam.
Anja: Navila sam alarm čim sa rekla da hoću, odmah da ne zaboravim…
Oran: :) Lepo, nema šta. E, a kakvo beše ono sliče maločas?
Anja: Kakvo sliče?
Oran: Pa ono, pre ovoga.
Anja: Ono u mraku?
Oran: Aha. :) Pa jeste li makar to Vi?
Anja: Pa makar, ali ništa se ne vidi :) Mudro.
Oran: Au, ala delujete muški :) Da me neko pita, ja bih rekao da je ovo muško koje želi da liči na žensko. Mada nebitno, zaista.
Anja: Ja muški? Vi ste prvi i jednini koji ste mi to rekli. Jedini. Svi mi baš kažu da sam ženstvena skroz. Samo Vi besmisličite…
Oran: Ne besmisličim…Hoćete li da čujete razloge?
Anja: Ja Vas … :)
Oran: :) Hoćete li da čujete zašto?
Anja: Zato što ste moj divni…
Oran: Ne, ne…zašto mislim da ste muško.
Anja: Orane, hoćete da čujete nešto što skoro svaki dan dobijam? Ali da se ne ljutite, ili tako nešto.
Oran: Neću. Hoću da čujete razloge mog mišljenja da ste muško.
Anja: Aj.
Oran: Prvo to aj…Muški je skroz.
Anja: Hajte…hihihiihihiihi. Znači, Vi ste mmmmmm.
Oran: Sada Vam je izletelo, niste do sada koristili…
Anja: Naj od naj. Uvek koristim. Znači…uvek.
Oran: Nikad do sada u konverzaciji sa mnom. :)
Anja: Orane, pozovite me odmah i sada. Moji spavaju.
Oran: S kim li to jos meljete, baš me interesuje.
Anja: Kod kuće sam.
Oran: Ne mogu da Vas pozovem sada i odmah.
Anja: Ne može Vam se niko drugi javiti.
Oran: :) Ali, da čujete razloge…Onda ovo niste Vi.
Anja: Samo da Vam pokažem da je smešno to što meljete. Samo zato.
Oran: Pa slušajte, pa ćete videti da nije smešno. Slušate?
Anja: Naravno.
Oran: Šaka Vam je velika…Prekriva baš mišicu, što je kod muskarca izraženo, možda je to baš namerno iz tog razloga stavljeno baš tu…
Anja: Zavisi. Jeste li videli šake Ume Terman?
Oran: Nemate naušnice. Tišina!
Anja: Pogledajte ih sada na netu pa recite nešto.
Oran: :) Obrve Vam nisu čupnute, vrlo su bujne.
Anja: Neverovatni ste.
Oran: Kosa je nazad prebačena nemarno, nikako ženstveno za slikanje.
Anja: Dajte, preterujete. Ne znam kako Vi Vašu zabacujete…ma stvarno.
Oran: Eto, ukratko…Ovo ili je nešto muško, ili neko nemarno žensko, ili niste Vi. Stvarno.
Anja: Ali, otkud Vama da sam ja M?
Oran: Vi, Vi ovo ne možete biti nikako. Pa stalno pričate da se lickate, sređujte noktiće…mažete kremice, idete u solarijum…sve to ukazuje i da ćupkate obrvice…depilirate se…da vodite računa o kosi…Ovo niste Vi. Vi Vi, pardon. Možda ste Vi, ali niste Vivi. Niste Vivijen :)
Anja: Ko Vam je ta? Neka laka ženska?
Oran: Pa to je ona za koju tvrdite da jeste.
Anja: Vivi?
Oran: Ma znate Vi o čemu ja govorim.
Anja: hihihiihihi Vivi. Zovite me Vi samo :)
Oran: Ko je na slici? Ko je na slici?
Anja: Neka cica.
Oran: Ne verujem. Ali baš.
Anja: Neka cica čoveče. Neka tamo.
Oran: Pa pogledajte samo te obrve…to nije videlo pincetu nikad u životu. :) A te šaketine…pa može volu rep da iščupa.
Anja: Oko, ja sam i neko vreme masirala…
Oran: A ko zna kakvi su mu bicepsi i tricepsi…Može da lomi ruku sa Staloneom i Švarcenegerom istovremeno…i to jednu.
Anja: Kome?
Oran: Pa toj osobi sa slike.
Anja: Ovo mi je drugarica…
Oran: Ja kod dama prvo pogledam šaku, prste, nokte. To dosta govori.
Anja: Naravno. I ja kod muskaraca isto to. To dosta govori.
Oran: Ova sada? :)
Anja: Da.
Oran: Dete sa slike je? Drugarica?
Anja: Moja drugarica mala.
Oran: Aha.
Anja: Aha. Kad Vam kažem da su nam tu neka deca, ona je uglavnom kod mene.
Oran: Zanimljivo. A da i ovo nije neki dečkić? :)
Anja: Oko, bre.
Oran: Meni opet liči na dečka. :)
Anja: Šta je Vama. Samo Vam se neki dečaci priviđaju.
Oran: :)
Anja: Da niste malo zastranili ovih dana? :) Hoćete da čujete šta je mom bivšem padalo često na pamet?
Oran: :) Naravno.
Anja: Hoćete?
Oran: Naravno da hoću.
Anja: Bilo, prošlo, njemu padalo, ne meni.
Oran: :)
Anja: Ja sam priupitana, ali nisam bila zinteresovana.
Oran: Već znam. :) Recite, recite…
Anja: Pa ovako…
Oran: Kako?
Anja: Kaže on, pita me ili šta već…da li bih volela da nađemo još jednog dečkica pa da to napravimo u 3, ali stalno je pitao za dečkića, 2 muškarca i ja, eto, da ne idem u detalje.
Oran: Znao sam. :) A baš je lud…baš…
Anja: Ma…
Oran: Ja ako bih pitao, a ne bih…pitao bih za jos jednu devojku, nikako to drugačije :)
Anja: Ali zanimljivo, nikad nije pitao za jos jednu cicu…nikad.
Oran: U stvari, može i par njih. :)
Anja: E, on nije za devojku.
Oran: Svašta. Neki čobanin, budala :) (filmska replika)
Anja: Kao važnije mu je bilo da mene zadovolji u svakom smislu, ako već nisam bila zadovoljna, tako nešto.
Oran: Navikao sa ovcama…pa misli to može i sa ljudima. :)
Anja: Ma…
Oran: A, je li?
Anja: Šta je li?
Oran: Niste bili zadovoljni?
Anja: Pa on je mislio da nisam…valjda se to osećalo i videlo nekako, ne bih o detaljima.
Oran: Niste bili zadovoljni? Au.
Anja: Mislim da nisam…
Oran: Lelee…Pa zašto niste bili zadovoljni?
Anja: Ali ne u smislu da mi on nije bio dovoljan.
Oran: Pa koji je smisao onda?
Anja: Pa nije to bilo to, ma ne bih o tome.
Oran: Pa pričali ste o vođenju ljubavi…
Anja: Da.
Oran: A onda…Smisao je uglavnom jedan :)
Anja: Ali nije samo to izolovano od svega, to ide zajedno…a ako neke druge stvari ne idu, onda nije ni to potpuno. Razumete li?
Oran: A, na to ste mislii…Jasno.
Anja: Ne funkcionisem na dugme.
Oran: Eh. Eh. Eh.
Anja: Kaže on: uradi tako i ja tako uradim…ne ide to tako, prosto.
Oran: Ma jasno.
Anja: Valjda treba da postoji želja.
Oran: Vi se namestite, je li? :)
Anja: Kako se namestim?
Oran: Pa kažete da kaže on da uradite tako, i Vi uradite. U tom smislu. :)
Anja: Pa ne mogu baš da citiram…
Oran: :) Ijao, citirajte, molim Vas. Baš me interesuje.
Anja: hihiihihi
Oran: Mooooooooolim Vas.
Anja: Baš ne mogu. Ali, ali…
Oran: Pa zamaskirajte baš ako morate malo.
Anja: Hajte. Kaže…srećo…i to mi je stalno tako…srećo ovo, srećo ono…ih.
Oran: Ih, ih…Pa ništa niste rekli.
Anja: Ovako, znate da je odnos…
Oran: Samo jednu reč ste citirali.
Anja: Ma pokušavam da Vam objasnim naokolo.
Oran: Pa slabo to pokušavate. :)
Anja: Znate li da osim muškarca i devojci treba da se to radi?
Oran: Šta to?
Anja: Znate li to? Pa to, ono :)
Oran: Pa koje to?
Anja: ONO
Oran: :)
Anja: :) Znači, znate.
Oran: Pa znam, naravno, ako mislimo na isto.
Anja: Da, mislimo.
Oran: A on to nije radio?
Anja: Ma slušajte.
Oran: Ma slušam :)
Anja: Na muskarcu se to vidi :) A kod devojke se oseti. Tako nekako. Razumete li bar? Ne umam plastilčnije.
Oran: Pa mislio sam da razumem, ali sada baš nisam siguran.
Anja: Koji deo Vam je nejasan?
Oran: Pa to da se oseti kod devojke…
Anja: Oseti se, velika količina padvina na metru kvadratnom, velika vlažnost vazduha, jasnije?
Oran: Aha, jasno…
Anja: E…
Oran: Da?
Anja: Pa tu je bio problemčić. Sad, da li je kod mene, ili kod njega, ali nije uspevalo. Eto. I kaže on meni: hajde…ali to neće na reč hajde, pa posle toga…pa hajde već, ali neće ni na to da reaguje… i tako…:)
Oran: Gle…Pa bi li neke predigre u Vašem odnosu…igraste li se Vi nekada malo? :)
Anja: Nije bilo dovoljno padavina u našoj vezi :) Pa…valjda…ali opet ništa. Meni se to baš i nije…radilo ili kako već…
Oran: Gle, gle…pa zavisi i kako ste se igrali…A da li ste sve vrste igara isprobali? Odnosno, da li je on?
Anja: Pa i ja kažem…trebalo ga je samouverenog poućiti malo, ali…gotovo sa tim. Ma isprobano je, ali ne vredi. Nismo se nekako uklopili.
Oran: Au. A kada je to bilo?
Anja: Bivši dečko, rekoh. Bivši. I dosta bi bilo o njemu.
Oran: Aha.
Anja: Zaista.
Oran: A sa sadašnjim to funkcioniše dobro, je li?
Anja: Da, da ne ureknem.
Oran: Orlovi! :)
Anja: Baš je fino.
Oran: Ko me je vukao za jezik!!! Ćut!
Anja: E pa ko Vas je vukao za jezik :)
Oran: Tišina!! Ni reći više!!!! Jao, ma neću više pominjati ni vođenja ljubavi, baš!!!
Anja: Hoćete da čujete još jednu sitnicu u vezi bivšeg?
Oran: Neću!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Ne tiče me se!!!!!!!!!!!
Anja: Pa počeli ste. Hteli ste.
Oran: Dobro, hajde još to. Možda nešto ima pamtno da se nauči.
Anja: To je davno prošlo vreme. Jasno?
Oran: Svejedno, imate i sadašnje sadašnje, baš. Dođe mu na isto. No, daj da čujem i to.
Anja: Pametno je, zaključavaj vrata ako nisi u odeći :) Eto.
Oran: To je on rekao?
Anja: Priča se moze nazvati…Otac na vratima :)
Oran: Ne shvatam baš…
Anja: Njegov otac na vratima :) Jasnije :)
Oran: Dosta više!!!
Anja: Ok.
Oran: O, ljudi moji…Pa Vi hoćete da ja padnem sa ove stolice!
Anja: Ne.
Oran: Da padnem i da nikada više ne ustanem?
Anja: Ne, bre.
Oran: To želite, je li?
Anja: Šta Vam je? Ne, rekla sam.
Oran: Pa ne znam šta mi je…A Vi zasta imate velike šake?
Anja: Mislim da moram ići. Mama histeriše.
Oran: Pozdravljam Vas. Laka noć…Kao perce…baš.
Anja: Sutra?
Oran: Lepo spavajte…
Anja: Hvala Vam.
Oran: Sutra sam tu uveče.
Anja: I Vi mojjjjjj.
Oran: Pa pa
Anja: Preko dana?
Oran: :)
Anja: Jutro?
Oran: Preko dana…ne znam…
Anja: Ok.
Oran: pa pa
Anja: Laku noć. Sad je mama došla da ona ugasi jer ja neću. Ma…
Oran: Gasite.
Anja: Mislim da moram. Ok. Pozdravljam Vas.
Oran: I na spavanjac!
Anja: Mojjjjjjjj.
Oran: Takođe…
Anja: Laka noć, Oko.
Oran: Laka noć…Ah da, zaboravio sam, mada nisam stigao da se uverim u to…mislim… Nisu Vam nalakirani noktići. :)
– nastaviće se –
Trideset deveto poglavlje elektronske i do sada neobjavljivane knjige Zorana Todorovića „Oran i Anja“
Ako neko pomisli da je vredno štampanog izdanja, može se slobodno obratiti autoru romana, tj. meni. Uživajte u nastavcima (ako možete i ako ste uopšte i ovo poglavlje pročitali :)



