Bio jednom jedan čika Jova
lekar za ljude,
a doktor za slova.
Slagao je reči u retke
a redove u stihove
pišući na razne teme
prekrasne poeme.
Čuo sam za njegove pesme
od starijeg brata:
Pačja škola, Điha, điha
Cigan hvali svoga konja, Mali Brata…
Bio sam sasvim mali
i slova su mi bila tajne
ali su te pesme sjajne, pune čari
zujale u mome uhu kao bumbari.
Dok ih je brat čitao, uživao sam
i sve mogao prihvatiti,
ali mi je bilo teže shvatiti
kako je pisac pesama
koje imaju neprolazan sjaj
bio Zmaj.
Puno mi je draže,
kad tog mađioničara slova
svi jednostavno zovu
čika Jova



