Tijana Rapaić: Al nas nisu učili da plačemo

Nisu dali da osetimo bol, čuvali su nas od svakog zla.

Nisu dali vodi  da je nazovemo suzama.

Nisu dali…

Učili su nas da je Sunce žuto, veliko i okruglo.

Da svet ima četiri strane i da nema mane.

Da je trava meka, topla i zelena i da svako drvo ima imena.

Al nas nisu učili da heroji ne umiru u jesen, kad priroda plače, grči se i jeca.

Al nas nisu učili da ćemo zauvek ostati deca…

I da žuto lišće jednom kad ogoli grane samo čeka sneg kada će da padne.

Al nas nisu učili…

*
Posvećeno malom Dušanu Todoroviću i svoj našoj deci koja nas poput anđela čuvaju i štite…

Tijana Rapaić
Tijana Rapaić
Rođena 11.12.1977. u Beogradu. Živi i radi u Novom Sadu. Završila osnovne studije srpskog jezika i književnosti na Odseku za srpski jezik i lingvistiku Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, 2008. godine. Tema diplomskog rada glasila je: „Složenice u Tipiku arhiepiskopa Nikodima“. Potom, 2014. godine, stekla zvanje master profesorka jezika i književnosti (srbistkinja), odbranivši rad pod nazivom : „Veština pisanja u nastavi srpskog kao stranog jezika“. Tokom master studija, bavila se proučavanjem srpskog kao stranog jezika. Dobitnica jugoslovenske nagrade za poeziju „Momčilo Nastasijević“. Od stranih jezika služi se ruskim i engleskim, a od arhaičnih jezika, služi se staroslovenskim, srpskoslovenskim, ruskoslovenskim i latinskim jezikom. Upisala drugu godinu doktorskih studija na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu sa prosekom 9,8, 2024. godine.