fbpx
spot_img

Admir Džibrić: Rodna godina

Još jedan dan i pojava vatrene kugle pred očima.

Neprestano vri u glavi:

Ti možeš takav i natjerati konje da lete.

Na obrvama korov je počupan

i prostrt tepih od mirisnog cvijeća.

Iskusno kormilarenje nema dilemu

u saradnju il’ nesporazum,

ne rađa nepovjerenje,

može li opstati moje oplemenjeno carstvo.

A počne li čovjek bježati od nečeg

nikad neće prestati

i značiti i na rubu je istrebljenja.

Svakim gazom nožice duž gradskih zidina

uz izrečeno neslaganje grade bedem,

i tvrđi i neosvojiv nego i Bijela tabija.

Sad nad spomenikom dežuraju dobrotvori

i nisu tek tako kao jalovi i grčeviti podvizi komunista.

 

Marširam ulicama kao Fidel Kastro Havanom,

bez zaobljenih ivica.

Jutro je svako nalik na baštu što odiše mirisom cvijeta.

izviruje novi – stari krajolik,

ne trese me groznica iluzija.

 

Pobjede se samo broje,

posebno danas kad lažljivost je sofisticirana arhitektura,

imitacija – tek ubjedljivi smiješak razonode,

kad grijeh fundamentalizma nema stid

i kruženje netolerantnosti i nakinđurenosti

caruje kao Osmansko carstvo.

 

Na horizontu nebo i zemlja se spaja,  nije kraj svijeta.

I nije preuranjeno što odajem tajnu

i s moje strane je rečeno

– bit će ovo rodna godina.

 

 

(2019)

Admir Džibrić
Admir Džibrić
Džibrić Admir, rođen 1972.godine u Tuzli, BIH. Pisac, kolumnista, Poeziju piše od svoje četrnaeste godine zarad srca i duše. Autor je pet zbirki poezije, od čega jedna za djecu..Živi i radi u Lukavcu.