fbpx

Anđela Turukalo: Uzaludan trud

Poplave znoja lete iz umornih dlanova života.

Crpimo zadnje tragove moći, snage…

Tvoje misli- imaju li smisao

ili su obične kamuflirane varke?

 

Zapetljana sam koliko i moja kosa.

Lutam do granica morbidnosti.

Osjećanja još uvijek trče bosa

prašnjavim cestama vječnosti.

 

Pisala sam pjesme na tim grudima,

urezivala ih u kožu:

krvave riječi,

krvave slike.

Znala sam- nešto me prožima

i daje nove, predivne oblike.

 

Pretjerivanja vuku torturu za sobom.

Šutnula sam ih u bezdan.

Cijele noći trčala sam po lokvama,

po kiši i suzama

i znam

da je sve bio običan mamac.

Dvadeset godina nisam bila princeza

nego starac osuđen na hiljadu umiranja

između sna i čuda stvaranja.

 

Moje riječi u jutru.

Da li je išta dospjelo ispod?

 

Časovnik i jedno tijelo: ulijepljeni pijeskom.

Magija.

Magija i pohod.

Anđela Turukalo
Anđela Turukalo
Rođena 21. novembra 1990. godine u Podgorici. Pisanjem se bavi od djetinjstva. Poezija joj je objavljena u medjunarodnom zborniku "Mili Dueli" 2015. godine, nakon pobjede na istoimenom takmicenju. Njena prva samostalna zbirka, “Marioneta”, objavljena je 2011. godine.