Vedran Anđić

Krajem aprila 1982., dok su me nosili kući iz porodilišta na Koševu, pao je snijeg onako kako neće pasti sve do samog otvaranja Zimskih Olimpijskih Igara dvije godine kasnije. Kao omen koji mi naslućuje odlazak u Kanadu. Elem, emigrirao geografski, ali ne i mentalno :) Taj raskol koji nikad nije zacijelio - iako sam otišao jako mlad - mogla je da ispuni jedino muzika. "Pjesma nas je odrzala, njojzi hvala!" I tako, vec dvadeset godina usamljeni jahač sa gitarom odlazi u pravcu zalazećeg Sunca. Ostalo je legenda...