fbpx

Branka Popić: Krošnje sekvoje

Kroz prorez olujni leluja se vatra
koja nadire sa vjetrom na ravan;
podiže dupke sve što se nađe,
ruši i kuću, i podrum, i tavan..

A, tu sam ja s mnogo milja
slagala krpice i haljine od tila,
sjetim se razvigora i toploga juga,
dana u kojima se sreća lila..

No, nesreća neće mašiti moga
prozora što uz škripu krila širi;
uvijek je tako,u navratima,
opominje i sluti: stižu nemiri..

I krilata ptica slomljenijeh nogu
po zemljici hodati više ne zna,
a nebo se ukrutilo mrakom i čamom
i više me neće, više me ne pozna…

U mjestu mirno ostati bez trunke
žaljenja za onim što bilo je tvoje,
opet će vila da razgrne oblake
nekada, negdje, u krošnje sekvoje…

Branka Popić
Branka Popić
Rođena 1966. godine u Visokom, BiH. Studije na Sarajevskom univerzitetu napušta radi osnivanja porodice. Poeziju objavljuje na internet portalima, kao i u književnim časopisima. Do sada je objavila četiri zbirke poezije. Trenutno živi u Bosanskoj Gradišci.