fbpx
spot_img

Đorđe Maksimović – Putokaz želja II dio

Dobovanje kiše po prozorima trenulo ga je iz sna. Jutro je dočekao u izmaglici. Nije se sjećao da li je išta sanjao, ali crnilo u glavi moglo je poticati i od zore koja još uvijek nije svanula, iako je sat otkucao pola pet. Došetao je do prozora, odjeven u donji dio pidžame i potkošulju. Erekcija mu je bila snažna, ali nije imao volje da je iskoristi. Umjesto toga je kroz kišnicom umrljana stakla gledao ka horizontu. Tamnoplavi tonovi, prošarani sivilom vladali su nebom, a ulična rasvjeta jenjavala je. Mjesečava svjetlost svela se na bijedni srp, udaljen i skriven oblacima. Podno njegovog stana, na drugoj strani ulice, Marko je ugledao djevojku kako na ulaznim stepenicama dodiruje kartonsku kutiju.
Bila je jedina osoba koju je uočio na ulici, što mu se učinilo zanimljivim, te je, zaboravljajući dnevne obaveze iz ladice izvukao dvogled i prislonio ga staklu.
Djevojka u crnom kaputu, dugačkim čizmama sa duplom kopčom držala je kartonsku kutiju iz koje je virilo mače sivobijele boje. Marko je jasno vidio obrise blata i vode na njegovom krznu, ali je bio privučen crvenom kosom djevojke koja je nježnim pokretima mazila životinju. Nosila je naočare, ali čak ni sa dvogledom, nije joj mogao razabrati boju očiju. Njena tanka silueta i uzan trup govorili su mu da je vitka. Počeo se ponovo ukrućivati, ali ona tada ustade. Ulazna vrata se otvoriše, te ona nestade. Na verandi zgrade, mače je i dalje lažalo u kutiji, ustiju otvorenih u mjauk, čiji je zvuk, poput kakofonije, Marko jasno čuo, ili mu se tako činilo.
Krici iz šume proganjali su Marka, kada se travnata dolina pred njim pretvorila u beton, sa prašnjavim ruševinama položenim oko njega. Trznuo se iz sna. Osjećaj propadanja u snu na koji je već navikao, posljednjih dana bio je zamijenjen proganjanjem. Nikada nije vidio progonioce, ali su sigurno stupali iza njega, dišući mu sumporni zadah u vrat.
Srce mu je lupalo, te se ležeći na krevetu, nelagodno meškoljio po znojavim plahtama. Zaustavio je dah da oslušne kišu, ali spoljašna tišina, neometena grajom ili huknjavom vozila iznenadila ga je.
Kroz prozor je primjetio svjetlost dvije rasvjetne lampe s druge strane ulice. Sijale su jače nego što se sjećao, dok na nebu nije mogao pronaći ni Mjesec ni zvjezde. Švrljao je pogledom, sve dok nije ugledao poznati prizor.
Na stepenicama, u kartonskoj kutiji opet je ugledao mače. Kristalno jasno ga je vidio čak i bez dvogleda. Trnci su mu prošli tijelom, a peckanje u sanjivim očima preraslo je u snažne grčeve. Srce mu je preskočilo, a onda naizgled stalo. Gledao je prema njemu, uzdišući sve dublje, rukama nesvjesno pritiskajući prozorsko staklo.
Užurbano je prošao pod fluorscentnim lampama hodnika svoje zgrade, da bi se obreo na ulici. Tmina praskozorja štitila ga je od pogleda, zajedno sa kapuljačom koju je nabio preko glave. Usporio je hod kada je stigao prekoputa zgrade, da ne uplaši mače.
Životinja mu se obradovala, pružila je šapice preko ruba kutije, nježno mjaučući. Uzeo ju je u naručje, a toplo mačje krzno, mekano poput paperja grijalo mu je ruke. Odnio ga je nazad u zgradu, ovlaš se okrećući i nadajući se da je prošao neopažen.
Kada je zaključao vrata, stajao je par trenutaka nepomično, a potom provirio kroz špijunku.
Nije vidio nikoga.
Mače je šetkalo parketom, njuškajući po sobi, još nesigurno na nogama, spuštenih ušiju, ali razigrano.
,,Ej, mala maco, ne brini ništa, sve će biti brzo gotovo.“
Marko je šaputao dok se spuštao na koljena i puzao prema mačetu. Oslonio se o zid i podigao ga na krilo. Krupne zelene oči raširenih zjenica, nevino su ga gledale, a paperjasti brkovi golicali su mu nadlanice.
Kada je duboko udahnuo, mače se pokušalo izmigoljiti, nemoćnim šapama i uvijek nejakim kandžama grebući ga.
To nije bilo dovoljno.
Marko ga je čvrsto držao, lijevom rukom sklopljenom oko trupa, dok je desnom zgrabio vrat i snažno ga okrenuo prema seb, promatrajuci kako život napušta uplašene zelene oci. Životinja nije ispustila nikakav zvuk, samo se sklupčala na pod, neživa, nijemih očiju uperenih daleko u prazninu.
Ustavši, Marko se ponovo došetao do prozora. Više nije osjećao nemir ni lupanje srca. Netremice je gledao prekoputa ulice, u iščekivanju. Djevojka je izašla iz zgrade upravo u tom trenutku. Pogledala je u kutiju i produžila dalje.
Marko je potom legao u krevet, spavajući u crnilu bez snova.

*

              Upamtivši tačan sat kada je djevojka iz zgrade prekoputa njega otvarala vrata, Marko se ujutru našao na ulici. U crnoj plastičnoj kesi držao je mačji leš, još uvijek neusmrdio. Hitao je, koristeći vrijeme prije jutarnje gužve.
Prešao je ulicu i u blizini njenog ulaza stao pored grmlja.
Osluškivao je.
Teren je za sada bio povoljan. Iz kese je izvukao mrtvu životinju i bacio je u žbun, tik pored stepenica gdje je stajao.
Potom je počeo je umilnim glasom dozivati mačku. Škripa vrata nije ga omela, bio je spreman, te je nastavio dozivanje, i te kako svjestan prisustva pridošlice iza sebe.
,,Oprostite, Vi tražite mače koje je ovdje spavalo?“
Djevojka je sišla niz stepenice, pokazujući praznu kutiju.
,,Da.“, reče otužno, ,,Izgubio sam je prije nekoliko dana. Našao sam je na ulici i odnio u hodnik zgrade dok ne dobijem dozvolu stanara za držanje ljubimca. Ali mi je u međuvremenu pobjegla.“
Posmatrala ga je par trenutaka, a potom klimnula.
,,Ja sam je viđala. Hranila sam je par puta, a i napravila joj ovu kutiju za spavanje. Vijeće stanara ne bi mi dozvolilo držanje životinja.“
Marko se usiljeno nasmijao, a potom je, okrenuvši se u lijevo, zaječao.
,,O Bože dragi!“, izusti gromko, ,,Samo ne ovo!“
Skočio je u stranu, sagnuvši se iznad mačjeg leša. Zelene oči sada su bile potpuno crne, prodorno ga gledale, a iskeženi zubići kao da su tražili osvetu. Začuo je kratak bat koraka, a potom i vrisak.
,,Jao Gospode“, zajeca ona, ,,Pa to jadno stvorenje… Tako mi je žao.“
Marko je podigao mače i okrenuo se nazad do njenog ulaza. Položio ga je u kutiju koja je još uvijek čekala na mačku, a potom je sjeo na stepenice. Neprimjetno je ugrizao vrh jezika, a suze mu navriješe na oči.
Sjela je pored njega i položila dlan preko podlaktice. Kroz kaput je osjećao njenu toplotu. Pogledao ju je izbliza i konačno ugledao krupne smeđe oči.
,,Jeste li dobro?“, upita nježno, ,,Meni je maca bila draga, ali ako je bila Vaša mogu misliti kako Vam je.“
Marko stegnu zube i podignu glavu.
,,Ne znam kakvo čudovište neko mora biti da to uradi nemoćnoj životinji.“
,,Niste Vi krivi. Pokušali ste je zaštiti.“
Sjedili su u tišini, da bi ona potom pogledala u kutiju. Jecaj joj se ote, a Marko položi ruku preko nje. Bilo mu je neobično sjediti tako blizu nepoznate žene, ostvarujući fizički kontakt.
,,Izvinite..“, poče ona, ,,Sada je i mene slomilo. Jadno stvorenje. Ja… Moramo je sahraniti.“
Marko se pridiže uz trzaj i uze kutiju.
,,Ja ću preuzeti to na sebe. Toliko joj dugujem.“
,,Oprostite mi, nisam se predstavila.“, reče ona zbunjeno, vadeći maramice iz džepa, ,,Ja sam Irena.“
,,Marko. Žao mi je što se ovako upoznajemo.“
,,Molim Vas, Marko, ovo je moj broj telefona. Kada sahranite macu javite mi, željela bih znati gdje je. Živim sama, to stvorenje mi je ovih dana bilo jedino društvo.“
Ustala je i gurnula mu komad papira u džep. Po obrazima joj se razmazala maskara. U uglovima očiju sakupila je dosta sitnih, ali prilično dubokih bora. Tek tada je primjetio njen tamni karmin, suprotnost blijedom tenu. I dalje se trudio izgledati zbunjeno, dok se špic saobraćaja oko njih pojačavao, zajedno sa ljudima koji su ih obilazili na trotoaru.
,,Hvala Vam.“, odgovori on tiho, ,,Potrudiću se da Vas pozovem kada… Kada sve obavim.“
Umjesto odgovora dobio je osmjeh od kojeg joj se bore još više nabraše. Odšetala je niz ulicu, a on se vratio prema zgradi. Kada je bio siguran da ga ne više ne vidi, odšetao je do kontejnera na parkingu i u njega bacio kutiju. Zvonki udarac mesa po metalu nije mu smetao koliko smrad otpadaka. Izvukao je komad papira i podozrivo posmatrao brojeve na njemu.

              Žaluzine na prozorima bile su spuštene; jedini otvori bile su utori na njima koje Marko namjerno nije zatvorio. Stajao je pred njima, potpuno go. U ruci je držao nabrekli ud i drkao. Sjevajući bol u desnici i kožica na penisu koja je crvenila gotovo do krvi nije ga sprječavala da nastavi. Nakon što ga je novi proganjajući košmar vratio u stvarnost popio je dvije limenke piva, a strah i tremor u glasu potpuno su nestali. Uzeo je telefon i okrenuo broj koji je naučio napamet.
Poslije tri zvona, baršunasti glas ga dočeka.
,,Molim?“
Nakašljao se, a onda se predstavio. Ton Ireninog glasa učini da pomisli kako je drago što ju je pozvao.
,,Rekli ste mi da Vam javim kada sahranim macu. Stavio sam je park, u žbunje, da neka djeca ne bi slučajno nabasala na nju.“
,,Drago mi je da ste tako učinili.“, odgovori meko, ,,Slušajte, Marko, razmišljala sam. Niste Vi krivi za to što se desilo. Ja sam takođe mogla bolje brinuti o njoj.“
Dok je govorila, Marko je nadrkavao kurac, grizući usne da sakrije uzdahe.
,,Reći ćemo da niko od nas nije kriv.“
Par trenutaka tišine, a onda ona nastavi.
,,Znate, Marko, ja Vas ne poznajem, a već sam Vam rekla da živim sama i da mi je maca bila jedino društvo posljednjih par dana. Nadam se da nisam previše slobodna, ali mislim da je i Vama bilo isto.“
Marko je ispustio tihi uzdah, a sjeme poče kapati na pod. Na momenat ometen, počeo je hodati po sobi, unervožen.
,,Da, u pravu ste.“, reče napokon, ,,Ja… Takođe živim sam.“
,,Možda je malo sebično, ali drago mi je zbog toga na neki način. Da li biste željeli doći kod mene u petak? Nemojte ovo shvatiti pogrešno. Možemo pričati o macama i razviti plan kako da spasimo neku životinju.“
Učinilo mu se da sa druge strane čuje pritiskanje usne na staklo, a potom zvonko lupanje stakla o drvo. Zamišljao je Irenu kako pije vino, a na tu misao, uprkos orgazmu, postajao je ponovo čvrst.
,,Drago mi je zbog Vašeg poziva, Irena. Rado ću ga prihvatiti.“
,,Nećemo se više persirati, Marko. Nadam se da ti je to OK?“
Cimnuo je konopac i podigao žaluzine. Pun mjesec blještao je, čineći njegovo golo tijelo gotovo ispranim. Iscerio se u noć i klimnuo glavom, kao da ona stoji pred njim.
,,I više nego OK, Irena.“

*

              Nakon što je dvaput pokucao na vrata, začuo je odmicanje reze i škripu starih šarki. U ruci je nosio bocu crnog vina. Mrzio je miris cvijeća, pa je odlučio preskočiti običaj kupovanja ruže.
Irena je nosila crni komplet sastavljen od sakoa i širokih pantalona. Ispod tog nazirala se crvena majica prorezom preko kojeg je bio obješen srebrni lančić sa figurom zvijezde. Kosa joj je bila ispeglana, spuštena do ramena. Smeđe oči na blijedom licu djelovale su izražajnije i dublje, budući da nije nosila naočare.
Marko joj je predao vino, ovlaš joj dodirujući nadlanicu.
Dnevnu sobu ukrašavale su apstraktne crno-bijele fotografije, drvene figure naslagane na rustične komode, dok je sa TV-a dopirala ambijentalna muzika. Na stočiću za kafu stajale su dvije čaše, unaprijed spremljene.
Marko je sjeo na kauč, dok je Irena brzim potezeom otvorila bocu i nasula vino.
,,Radila sam nekad kao konobarica“, reče uz osmjeh, opazivši Markovo iznenađenje njenom spretnošću.
,,Drago mi je da si me pozvala.“
,,I meni što si došao.“
Sjela je do njega, koljenom mu dodirujući butinu. Smješkala se dok je pila vino, sve vrijeme ga gledajući u oči. Marko je podozrijevao da mu gore obrazi. Blaga drhtavica stvarala mu je grčeve u stomaku. Nikada nije bio ovoliko blizu žene. Svaki njen pokret izazivao mu je nemir. Iskapio je cijelu čašu da umiri misli, ali Irena se onda još više približi. Jedino svjetlo u sobi dopiralo je od stone lampe; narandžasta svjetlost razlila je duboke sjenke u prostorji, a sjaj Ireninog karmina i treptaj u očima učinili su da mu se grlo u trenu osuši.
,,Mislila sam da bismo trebali popričati o maci i o tome kako smo se oboje vezali za nju“, reče ona, a prste mu sklopi oko ivica pantalona, ,,Ali mislim da postoje stvari koje su preče za nas.“
Brzim potezom je prebacila nogu preko njegovih i popela se gore. Unutrašnjom stranom butina čvrsto ga je pritisla i sjela na njega. Gotovo da nije disao.
Skinula je kaput i otkrila crvenu majicu čije su linije čuvale tanak, ravan struk i male grudi. Uzela ga je za dlanove i pritisla na grudi.
Uzdahnula je.
Marko joj je skinuo majicu. Nije nosila grudnjak, pa je spustio glavu među njene grudi. Prstima joj je štipao bradavice. Između njenih glasnih uzdaha, osjetio je da mu se kita ukrutila. Prirodni instinkti i godine potrošene u gledanju porno filmova u njemu su probudili umijeće za koje nije znao da posjeduje.
Podigao je Irenu, a ona mu je počela otkopčavati šlic. Spustila se na koljena, oslobodila ga je iz bokserica i uzela u usta. Jezikom je prelazila preko glavića, a potom ga uvlačila u usta od vrha do korijena. Marko je uzdisao.
Ukočenih nogu i srca koje je sve više lupalo, izgubio je pojam o vremenu kada se Irena pridigla. Odvezala je kaiš, a pantalone su pale na pod. Crvene gaćice su ih slijedile. Pomogla je Marku da se skine, a onda legla na kauč.
Marko je osjetio miris svoje kite, pomiješan sa aromom njenog karmina dok su se ljubili. Pritisnuo je svom težinom, dok ga je nogama uvlačila prema sebi.
Izmigoljio se ispod nje, jer nije bio dovoljno čvrst da joj prodre vaginu. Srce mu je tuklo, pa je polako jezikom prelazio od Ireninog grla sve do međunožja.
Zaustavio se kada je došao do glatko izbrijane površine i zastao. Poljubio joj je vaginu, sočno, kao što joj je maloprije ljubio usne. Uzdahnula je i nogama mu ščepala vrat.
Još više se izvio nazad, podigao ruke preko njenih butina i pritisnuo joj stomak. Jezikom je kružnim pokretima prelazio preko nje, upijajući njene sokove. Povremeno bi otvorio usne do kraja, te jezikom pritisao klitoris.
Irena bi svaki put zaječala. Masirao ju je jezikom, dok je ona sve više vlažila po njemu.
Od njenih uzdaha i otimanja, ponovo je postao čvrst.
Oslonio se na dlanove kako bi ustao i ušao u nju, ali njene noge su ga držale u klinču. Pokušao se izvući, ali ona ga je samo jače privlačila, držeći ga u tački bola.
,,Irena, pomjeri se!“
Vagina joj se odjednom raširi, a iz utrobe joj izletješe dva dugačka i kao grana debela pipka tamnocrvene boje, prošarane žutom tečnošču. Marko zaječa, kada ga pipci zgrabiše za glavu i podigoše u vazduh.
Irenina koža poprimila je boju pipaka, a u očima joj se pojaviše crvene tačke koje potom postadoše crne. Iz usana joj je kapala bezbojna sluz. Kada je otvorila usta, očnjaci su joj bili duži i oštriji, nalik životinjskim. Marku se činilo da ga posmatra očima bez zjenica i beonjača. Pipci koji su joj i dalje štrčali iz vagine baciše ga u vazduh.
Pao je preko stola za kafu i tresnuo o pod.
Irena je skočila na njega i zabila mu nokte u vrat. Kriknuo je od bola. Krv je počela liptati pod pritiskom njenih nadljudskih kandži.
Smrad truleži i smrti davio ga je kada je na tik od njega otvorila usta i zarežala.
Podigla ga je u vis i držala kao da je laganiji od jesenjeg lista. Pipci su i dalje bili tu.
Irena, ili ono što je od nje postalo se iskezila, a potom mu oba pipka probiše trup.
Kosti rebara su kvrcnule, a Marku na usta navre krv.
Iskolačio je oči dok mu je topla, crvena tečnost klizila sa brade niz golo tijelo.
Od krvi koja mu je natopila trup, pod njima se stvorilo jezerce. Irena je pružila ruku i gurnula je duboko u njegov drob.
Izvadila mu je nekoliko rebara, ali on nije zaječao.
Već je bio mrtav, iako mu se znoj oslikavao na čelu.
Konačno ga je spustila na tlo i nadvila se nad njim.
Oštar red očnjaka bljesnu, a onda se njena glava izgubi duboko u Markovom tijelu, gdje se, uz zvuk mlackanja i kidanja, gostila iznutricama.

**

              Dušanka je satima nemirno tumarala po sobi, kada je nosnice nadražiše dim i smrad paljevine u vazduhu. Odgegala se do vitrine u koju je prebacila posudu od opeke. Iz nje je izvadila kovanicu koju je Markoostavio kada je došao kod nje. Iscerila se kada je vidjela da je, srebrenkasti novčić savršenog okruglog oblika počeo rđati i mijenjati formu u nepravilnu i gnjecavu eklipsu, sa tragovima čađi.
Slavodobitno, klimnula je glavom, kao da je novčić živo biće, a potom ga bacila nazad u gomilu drugih, jednako oštećenih primjeraka.
Polako je odšetala do stolice.
Stari sat otkucao je ponoć, a Mjesec je bio visoko na nebu u punom sjaju. Iza otvorenog prozora, dok je hladnoća prodirala u sobu, Dušanka je sjedila na stolici i posmatrala kristalnu kuglu. Savršeni krug ispunjavala je krv; slike zuba koje razdiru Markovo tijelo nisu jenjavale. Dušanka je pomno posmatrala svaki trenutak.
Dok su joj oči mirno i spokojno posmatrale pokolj u Ireninom stanu, rukama je milovala sivobijelo mače koje joj je spavalo u krilu.
Njegovo predenje umirivalo ju je, a kada se crvenilo povuklo iz kugle, a kristalni sjaj ponovo zablistao, Dušankine oči se sklopiše.
Mače je zamjaukalo, dok su oblaci ponovo sakrivali Mjesec.

***Kraj***

Đorđe Maksimović
Diplomirani pravnik iz Banja Luke. Od malena zainteresovan za prozu. Na drugoj godini studija počinje pisati krimi i horor priče, od kojih su mnoge nagrađene. Živi na granici mašte i stvarnosti, a njihovo preplitanje oživljava svojim pričama. Do sada su mu radove objavljivali regionalni portali i časopisi: BUKA Magazin, Časopis Kvaka, Zvezdani Kolodvor, Crna Ovca, te mnogi drugi.