fbpx
spot_img

Dragana Kiklić: 5- 10 – 15 – 20 …100 – krećem

Starica je povijena ispred dvorišta čistila trotoar. Bila je to njena davna navika I želja da što duže bude
napolju. Odnekud grupa dece prođe pored nje. Na kratko se uspravi da vidi šta joj se to učinilo tako
čudno. Bila je to sporedna ulica, pa je na sreću malo automobila prolazilo tuda. Svaka druga kuća bila
je prazna, gazde su živele u inostranstvu ili su umrle, a naslednici se još nisu pojavili. Ali su ispred
svake kuće u kojoj je živeo neko bila parkirana bar po dva automobila. Bilo je previše automobila.
Nekada je ulica bila puna dece, stalno ih je sa prozora gledala. Šta joj se to učinilo tako čudno, kad su
prošla deca, zapita se .
Konačno shvati :
Ova deca pričaju, viču, smeju se, onako kako odavno u ulici nije čula. Pogleda malo bolje: nijedno dete
nije imalo mobilni; ili će na vreme otići kući, ili će ih majke kao nekad pozvati s prozora na večeru.
Bilo je puno dece pa je njenoj babi često smetala njihova galama; ali ovu babu galama baš obradova.
Obradova nekadašnju devojčicu. Naročito, kad deca počeše da igraju žmurke.
Nisu zaboravili.
Sumrak je otera unutra. Polako se udaljavala od galame, ali je jasno čula: 5-10-15 -20….100 -”ko se
nije sakrio magarac bio, ko je iza mene, žmuri umesto mene”. Te naivne, bezazlene dečije reči
izmamiše joj osmeh koji dugo zadrža. I u snu se osmehivala.

Dragana Kiklić
Dragana Kiklić
Jagodinka. Uživa da uči, ali dugogodišnja težnja ka znanju donela joj je samo "saznanje o neznanju". Ipak, trudi se da svaki put kad "od života dobije limun, napravi limunadu”.