fbpx
spot_img

Gagine priče za decu i odrasle: Moć reči

Deca uče da pričaju, slušajući odrasle. Ukijusu stalno pričali i mama i tata i svi ostali. Razgovarali su sa njim kao da ih razume i kao da je veliki. I to je dobro, tako treba. Govorili su mu o svemu, govorili su stalno:

–  Hajde sada TI.

–  A sada TI šutni loptu.

– Hajde baci TI meni loptu.

– Hoćeš li TI da jedeš?

– Hajde TI skoči.

Uki je sve to slušao i jednog dana ih je sve iznenadio kad je progovorio:

–  TI hoće loptu.

– TI hoće da skače.

Kad su ga pitali, kako sezove, rekao je:

–  „TI“.

Svi su se smejali, ali Ukiju ništa nije bilo jasno, niti mu je bilo smešno. Nije ništa pogrešno, a svi su se smejali.

Onako kako odrasli zovu decu, deca se tako osećaju.Uki  je od stalnog obraćanja odraslih,  pomislio da se zove TI.

Zato deci treba često govoriti kada nešto dobro urade, da su DOBRI.

Treba im govoriti kad pomognu nekom da su VREDNI.

Kad postave neko dobro pitanje, kad lepo razmišljaju da su PAMETNI. Kad nešto ne uspeju, da ne brinu, nego samo da više VEŽBAJU.

Kad nešto pogreše, treba im reči: dešava se, ISPRAVIĆEŠ. Da drugi put budu PAŽLJIV.

Nije strašno kad se pogreši.  Greške nas uče kako da budemo bolji.

I odrasli greše. I odrasli,iako su veliki,ne znaju sve. Nije strašno pogrešiti, strašno je ne ispraviti grešku.

Oni odrasli koji deci govore ružne reči, to odmah treba da isprave. Odmah treba da prestanu deci da govore ružne reči.(mi ne volimo ružne reči, zato ih sada nećemo navoditi). Može se desiti da deca porastu i pomisle da su „TI“ –  odnosno da su sve ono ružno i loše što su im odrasli rekli.

A nisu. Deca su mnogo pametna i dobra i mogu sve što požele.

Kad odrasli pričaju s decom, treba da budu vrlo oprezni.

Lepe reči zalivaju malo dečije srce i onda malo srce postane veliko i puno ljubavi, vere i snage. Tako deca porastu u snažne i smele ljude.

Tako se gradi samopouzdanje. Tako s decom raste ona snaga koja im pomaže da kad porastu, sve što požele, to i urade.

Deca rastu od kašica iz tanjirića i flašica,

deca rastu od voća i povrća,

Deca rastu od toplih dodira i pogleda,

od zagrljaja i osmeha,

Deca rastu od trčanja i igranja,

od skakanja i penjanja,

Deca rastu od sunca, trave i cveća i

Naravno, od drveća i od lepih reči.

 

Deca rastu kad se vrte, penju  gore pa dole,

a najviše deca rastu

KAD SE MAMA I TATA VOLE,

KAD IH MAMA I TATA VOLE.

Dragana Kiklić
Dragana Kiklić
Jagodinka. Uživa da uči, ali dugogodišnja težnja ka znanju donela joj je samo "saznanje o neznanju". Ipak, trudi se da svaki put kad "od života dobije limun, napravi limunadu”.