fbpx
spot_img

Istorija je odlučila da mahne i pozdravi sve one koji joj predviđaju kraj – Aleksandar Ćuković

Intervju sa Aleksandrom  Ćukovićem

Aleksandar Ćuković

Pisac Aleksandar Ćuković pažnju čitalačke javnosti i književne kritike skrenuo je svojim kratkim pričama, a naročito najnovijom zbirkom više nego zanimljivog naslova „Pisac u kupatilu”. Pored nje, do sada je objavio i knjige: „Sporedni poredak”, „Omča”, „Konture horizonta”, „Kad skidaju krila” i koautorsku „Vrijeme riječi”. Za knjigu „Kad skidaju krila” dobio je književne nagrade „Mirko Banjević” i „Vidovdanska povelja”.

 

         Šta pisac Aleksandar Ćuković saznaje o sebi u susretu sa čitaocima?

− Sazanje da postoji. I to saznanje mu, svakako, godi.

Kao pisca kratkih priča, kakve Vas priče najviše privlače, koje „ne puštate”?

− Atraktivnim smatram one priče koje mene ne ostavljaju na miru. Priče o kojima danima razmišljam i čijim krajevima se poigravam u nedogled. Ustvari, to se krajevi poigravaju mnome… Priče nakon kojih ne mogu lako preći na ostale. Volim priču koja me natjera da nakon nje zatvorim knjigu, i iskažem joj svoju „vjernost”.

Kada biste mogli da upoznate bilo kog pisca – živog ili ne, koga biste odabrali? Šta biste ga pitali?

− Sa Lidijom Dejvis razgovarao bih samo o književnosti, a sa Dobricom Ćosićem samo o književnosti ne bih razgovarao.

Šta Vam se čini lakšim, zamišljati neobične živote osoba, pisati o njima, ili pronaći takve ljude?

− Ako nijeste u stanju da zamišljate neobičan život, onda vam ni susret sa neobičnim čovjekom neće biti od neke naročite vajde. Kako neko takav da probudi ono „neobično” u drugom, ako nije u stanju da to najprije učini kod sebe. Mislim da su to komplementarni svjetovi.

Koliko su Vaša lična iskustva važna u kreiranju likova u Vašoj književnosti?

− U velikoj mjeri su važna. Ni jedan lik nije ni skroz fikcija, niti skroz stvaran. Bar ne većina. Oni otprilike nastaju negdje u sudaru stvarnosti i fikcije. I od jednog i od drugog uzimam ono „najbolje” što mi se nudi.

Koronavirus. Pandemija. Nove navike. Šta nam je COVID 19 poručio?

− Meni se čini da je istorija, po ko zna koji put, odlučila da mahne i pozdravi sve one koji joj uporno predviđaju kraj.

Za kraj, na čemu trenutno radite? Šta Vaši čitaoci mogu očekivati?

− Trenutno se bavim izdajom žanra kom sam do sada pripadao, tako da će me čitaoci uskoro vidjeti kao izdajnika. Nadam se da će im se dopasti.

 

Vuk N. Trebješanin

Labud Lončar
Labud Lončar
LABUD N. LONČAR Rođen je 1964. god. u Ivangradu, današnje Berane. Penzionisani profesionalni vojnik. Bavi se pisanjem poezije i proze. Osnivač i predsjenik međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“, iz Bara. Objavio je pet knjiga poezije:„Rođenje suze“, „Ostavljanja“. „Na poleđini sna“, “Ako prećutim pjesmu” i „Sidro noći“ I jednu knjigu kratkih priča „Svako ostavi neki trag“. Zastupljen je u pedesetak domaćih i stranih zbornika i antologija. Njegovi radovi i knjige prevedeni su na engleski, nemački, ruski, francuski, kineski, bengalski, bugarski, poljski, makedonski, albanski i slovački jezik. Dobitinik je mnogih priznanja i nagrada. Između ostalog nagrađen je objavljivanjem svoje treće knige “Na poleđini sna” – na Amazonu a pod teretom najbolje pjesme na konkursu “Društva živih pjesnika” između 4000 kandidata. Dobitnik je "Gramate Knjaza Miloša" za nacionalni doprinos ukupnoj srpskoj književnosti koju dodjeljuje Ministarstvo kulture Srbije i Udruženje književnika Srbije. Takođe, dobitnik je "Povelje Cara Konstantina i carice Jelene“ koju mu je dodijelilo Udruženje književnika Srbije i Ministarstvo kulture Srbije. Renomirana i tradicionalna poljska književna nagrada “Klemens Janicki Ianicus” 2022. god. dodijelila mu je za izuzetan književni rad i doprinos evropskoj poeziji, Međunarodna poetska manifestacija „Ohridski poetski biser“ iz Ohrida dodijelila mu je specijalno priznanje „Ohridski biser“. Srpsko akademsko društvo „Vizantija“ dodijelila mu je „Blagodarje“ za doprinos i širenje kulture. Kulturni centar „Hadži Ruvim“ iz Lajkovca dodijelilo mu je Zlatnu medalju „Hadži Ruvim“. Međunarodni festival “Struški književni susreti”, Kulturni centar „Bran“ i Makedonska kulturna riznica dodijelilo mu je priznanje “Petkov amanet” kao najboljem stranom književniku za 2023. god. Kao i „Zlatnu blagodarnicu“. Član je Udruženja književnika Srbije i Udruženja književnika Crne Gore. Počasni član „Scene Crnjanski“ iz Beograda, Kluba književnika Beograda i Kulturnog salona „Stenka“. Osnivač je i Glavni i odgovorni urednik portala za umjetnost i kulturu “Nekazano”. Takođe, osnivač je i glavni urednik časopisa za kulturu i umjetnost ”Nekazano” i istoimenog časopisa za Haiku -”Nekazano”. Časopis za Haiku „Nekazano“ je prvi zvanični časopis za Haiku na području Crne Gore. Osnivač je Festivala ljubavne poezije “Pjesnik – Svetionik”. Živi i stvara u Baru.