Sigurna sam da je ovo svijet u kojem je mašta ispisana zlatnim nitima. Svaki korak, pokret, snaga i ljepota duha ogledao se kao narcis u bistroj rijeci. Shvatih, to je moj život! Prvi koraci koje sam učinila u pozorištu bilu su dio neke izmaštane ali stvarne realnosti. Tamo gdje lica i boje dobijaju pravo da kritikuju, poštuju, vole ili mrze. Mjesto gdje nema čekanja, ne možeš vratiti trenutak, već ga moraš živjeti. U pozorištu je sve dozvoljno! Izgleda da je to jedini način na koji čovjek umije i može da pobjegne od stvarnosti. „ Daske“ su uvijek ostale dio mene, dio mojih snova, ambicija i neizmjerno bogatstvo vlastitiog duha. Svaka uloga me obavijala omotačem postojanja i bila dio mene. Jeste, pozorište me naučilo kako da postanem umjetnik u oazi svoga mira. Pronađoh tamo neke lijepe, srećne, radosne i maštovite prijatelje. Da, to su oni divni talentovani ljudi kojima oči sijaju posebnim sjajem. Svi oni žive za pozorište svim svojim duhom i tijelom. Vjerujem da je u tome i ljepota života. Jer onda kada okrenete leđa životu dolazite u svijet gdje možete zaboraviti na sve. Svi oni su imali svoje probleme, srećne i tužne trenutke od kojih je i sam život satkan. Snagu radosti i podršku pronađoh baš među ovim divnim umjetnicima. Pozorište nije samo igra, često umije biti i život!
