fbpx
spot_img

Tode Nikoletić: Jesam li ti rekao

Foto: Labud N. Lončar

Milion poljubaca je malo
Koliko bih te noćas
Ljubio.
Sam i oboleo
Ko na pločniku
Siroče
Prosim.
Jesam li ti ikada
Pričao o nedostajanju?
Slično je pesmi
Sa stare gramofonske
Ploče
koju sam voleo.
Nisam vičan
Rastajanju.
Zato te u ovom
Šupljem srcu
Još uvek nosim.

Hiljadu dodira je ništa
Koliko bih te noćas
Dodirivao.
Ogrubeo od čežnje
I nadanja
Čekam
Da krepam.
Jesam li ti ikada rekao
Da te ljubim?
Razumećeš jednom
Zašto sam se
Skrivao
I pogrešan san čekao.
Nisam navikao da
Gubim.
Zato za tobom
Još uvek šepam.

Jedan trenutak je malo
Koliko bih hteo
S tobom da traju.
Ogoljen kao
Plaža bez kupača
Tumaram ko
Prazna plastična flaša.
Jesam li ti ikada rekao
Da sam te voleo?
Nisam znao da će ovoliko
Boleti na kraju.
Moja slabost je
Doživotna kazna
I neka te još
Više ojača.
Čuješ li! Još traje
Pesma naša.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.