Tijekom predavanja više sam pokušavala uhvatiti koju minutu sna jer sam znala da neću imati priliku za spavanje kad se vratim kući. Emma je svojim novim umjetnim noktima s uzorkom lišća uredno kuckala po mobitelu.
- U petak je koncert onih luzera sa Prava a u subotu Brian slavi useljenje u novi stan – nažvrljala mi je na bilježnicu.
- U petak ću vjerojatno do doma a u Brianov novi stan ne namjeravam ulaziti, ali hvala na pozivu – sarkastično sam joj šapnula, znala je da je On u bliskom krugu Brianovih prijatelja, štoviše, otkako Ga nema od Briana nisam čula ni glasa.
Srce mi je opet počelo nemirno tući, sva moja pažnja bila je usmjerena na točku iznad velikog kostura koji je služio kao ogledni primjerak. Možda se pojavi tamo, moje misli su se počele kovitlati poput vrtloga, razmišljajući o svim mogućim scenarijima. Ne, rekao je da je to posljednje zbogom, ne izazivaj sudbinu, moj mozak je pak bio realniji i razumniji što mi je donijelo nekoliko novih razloga za stres. Nije dovoljno što trebam proći drugu godinu, početi učiti, krenuti sa svim onim što sam radila i prve godine, navlačim si dodatnu brigu na leđa. Mi smo prošlost , u skladu s tim, glasno sam uzdahnula i otvorila bilježnicu te krenula sa bilješkama.
- Daaaaaaj, moraš ići, jednostavno moraš, to je pravilo svemira ! Otići ćeš tamo, on će vidjeti da možeš bez njega i njegov muški ego će ga natjerati da dođe ovamo i moli te za oprost ! – Charlotte je sjedila prekriženih nogu listajući novo izdanje Voguea .
- Daaaaaaj, ne budi blesava, Brian me ignorira posljednja 4 mjeseca, što, da mu ispečem pitu i odnesem kao dar useljenja ?
- Svejedno, znam da si tvrdoglava ali ovo je prilika.
- Charlotte, ono nije bila igra, tek sad to shvaćam. Ne želim ništa izazivati – završila sam razgovor odlazeći u sobu s vrelom šalicom kave.
Sjela sam za laptop i krenula s traženjem literature za ovaj semestar. Jedva čekam da se riješim anatomije, pomislila sam. Poslala sam sestri e-mail da zna da ću svratiti u petak, tko zna, možda ostanem cijeli vikend, nisam bila kod kuće 2 mjeseca. Nisam htjela da sudjeluju u ovom rasulu koje se naziva mojim životom, sve moje noćne more i strahove sam žustro ostavljala iza vrata svoje sobe svakog jutra.
