Sve svoje jecaje ,
sitno upredene ,
utkala je u šal od kašmira.
U snenom predivu
utoplila svoje kruškaste dojke,
ispod svilene bluze.
U rubove slutnje ,
ugnijezdila je osmijeh
sa sjajem...
Izmaglica... Nigde puta, nepregledna
daljina guta putokaze, nigde
svetionika da usmeri
dva izgubljena putnika.
Tragaju za svojom dušom,
traže ostvarenje snova,
jedan život nose u nedrima,
drugi u svojim željama.
Na litici...
Dopusti vrtlogu
Hirova mojih sobom
Da me povede,
Pa da iz dubina želja okorjelih
Izronim samo ono najbolje.
Poklanjaj mi aplauze
Snovima svojima najdražim
Luđačke košulje dok oblačim,
Budimo u ovoj eri...
Dođi dušo...
Da ti nešto šapnem
Dođi, ne boj se... Duša,
duši šapuće... Reči tihe
nežne i...
Lepe.
Dođi dušo...
Da ti nešto šapnem...
Osećaš li, taj mali
tihi... Iskreni šapat
čist kao suza...
Tu sam…
Tu,
na ramenu
Gde onaj svitac
Sada spava...
Tih je
I veseli
Suncan dan
Na plavoj kosulji
on odmara...
Tu sam
Samo malo dalje od tebe,
Podigni pogled
Mozda i glas
I ugledaces
Nas…
Pesma je nastala, 2.7.2013.g.
Dobrota koja...
U vrtlogu burleske
Pisanje je skoro nedokučiva uteha, tumačenje, a osvrtanje je nešto između pisanja i pevanja. Taj pev je nedokučiv. Moguća su samo izvesna...
Odlaze sokolovi
Pogođeni šutnjom i
Golotinjom kamena
Konzervisanom istinom
Kosturima riječi
Jučerašnjim jutrima
Plakatima sa slikama
Nepoznatih ljudi i
Uočenog nedostatka smijeha
Na kosturima riječi –
Odlaze sokolovi...
Kloparanje mašinerije srca.
Puštam da zvoni.
U halapljivoj raci
više ga neću slušati.
Nek dangubi.
Suton je.
Tvoja ruka drhtala je
dok mi je u kosu
uplitala ljubav.
Boli memorija.