fbpx

Klaunova pjesma – Nada Vučičić

Tako sam umoran kad oblačim osmjeh,
nekako me steže, krivi broj,
ma ne budali, ne vidi se:
šapuću breze,
nitko ne zna jel posuđen
il je tvoj.
Pa pustam srcu da istinu skrije,
čemu da njome šumi ko lišće meko,
držim i rijeke od očiju daleko,
i tako prođe polako dan s osmijehom
i utone tiho… u noć.

bisere suze

Nada Vučičić
Nada Vučičić
Rođena 1949. godine u Splitu gdje živi i stvara i sada. Slika, piše poeziju, lirsku prozu a okušava se i u kratkoj priči. Samostalne zbirke "Poezija riječi i boje", "Dok te sanjam", Zajednička zbirka"Stihom ispisujem dušu". Pjesme su joj objavljene i u međunarodnim zbirkama. Ilustratorica je nekoliko naslovnica zbirki drugih pjesnika.