fbpx
spot_img

Konjotrk u vremenu Dušan Puača

M R K O V

 

“Već odavno spremam svog Mrkova …..”je zaista pesma koja nikog ne ostavlja ravnodušnim. Zvonko Bogdan, inače veliki ljubitelj konja, sa velikom ljubavlju i setom peva o napuštenom salašu i lepim prošlim vremenima.
Mrkov, gizdavi i graciozni konj u laganom kasu nosi svog jahača kroz bačku ravnicu i zajedno sa njim podseća se na davno zaboravljene i zarasle staze detinjstva. I odlasku. Svi mi nekad i nekud odlazimo i to je neminovno. Pitanje je da li se nekad i vratimo tamo odakle smo otišli?
Salaš, autohtoni i autonomni prostor gde ima svega i gde se živi vekovima i generacijama je otišao u prošlost. Ubila ga industrijska revolucija i urbani način življenja. Nije pomogao ni debeli ‘lad od bagrema niti snaše, kojih u stvari na salašima više i nema. Sve je pohrlilo u gradove.
I sad se neki setili da obnavljaju salaše, dali im imena razna i podigli cene smeštaja do neba. Ne dolazi tu običan svet, željan lepog provoda i dobre domaće hrane, nego oni sa dubokim džepom.
I Mrkov je tu, da se nađe ako neko želi da se oproba u veštini jahanja o kojoj je možda maštao još kao dečak.
Moj soliter se nikada neće pretvoriti u salaš i Mrkov neće pasti travu i činiti radost deci ispred solitera.

Nebojša Čandić
Nebojša Čandić
Student iz Doboja, koji nije zapalio žito. Neko. Homo ludens. Uža specijalnost - igra riječima i kuvanje turske kafe u bosanskom loncu. Slobodnog vremena nema, jer ga provodi glumeći da je zauzet.