fbpx
spot_img

Lela Milosavljević: Rođendani

Sa godinama sam prestala da im se radujem, ali i dalje ih nekako volim.
Dok sam bila mala majka bi spremila ručak, bila bi tu i neka torta. Ujutru bi došle komšinice na kafu, kasnije tetke sa poklonima u sjajnom papiru. Baka bi po čitav dan žalila sto joj nisu dozvolili da rođendan čestita na lokalnoj radio stanici uz onu lepu pesmu što je ja volim. Govorila je da iduće godine to neće propustiti i nikoga neće pitati. Drugarice bi same napravile neku haljinicu za moju lutku. Sreću tog julskog dana mogla je pokvariti samo topla letnja kiša.
Kasnije su došle razglednice koje zakasne, ili porane, pa telefonski pozivi pa izlasci u neki kafić. Rasla sam a vreme se menjalo.
Danas, kad jul prevali dve trećine ja počnem da osećam miris onog ručka, da čujem šuškanje onog sjajnog papira… Setim se onih koji više nisu sa mnom. Onda pomislim šta sam sve uspela, šta promašila, koga imam, dokle sam stigla. Rešim da loše izbacim, popravim, da dobro čuvam.
I tog dana ja napravim neku tortu, nalakiram nokte, obučem nešto lepo… Uvek me iznenade. Neki što su se setili, neki što su zaboravili. Sve manje je gostiju, čak i poziva, Sada na internet aplikacijama dobijam cvece, torte i poljupce dok, neretko sedim sama.
I tako prolaze rođendani…
Pred ogledalom više nije plavokosa devojčica, ali u meni još žive isti snovi, isti ljudi. Još sve isto miriše…
Ma, ne starim ja, to samo vreme prolazi.

Iz knjige „Tragovi bosih stopala“

Lela Milosavljević
Lela Milosavljević
Iz Užica, ljubitelj umetnosti i kolekcionar uspomena. Piše satiru i lirsku prozu, autor knjiga "Tragovi bosih stopala" i "Ples među svicima", kao i tekstova objavljivanih u više elektronskih i štampanih časopisa za umetnost i kulturu, portalima i stranicama.