fbpx
spot_img

Ljiljana Skelić Vemić: Kao breze

U plavetnilo
pogled se lije,
prsti u oku skupljaju radost.
Čelo se u hod pretvorilo
u oplođenu stazu
koraci bi da stanu.

Nadomak ograde
u titraju neżnom,
dve breze
zanele se…

Miris sandalovine
po njima se širi,
zemlja zagrejana
drhti od topline.

Zastanem tako,
u njijh gledam.
Da me obaspe sunca żar….
Priteżem dlanove 
o bokove neba…
Uzdrhtalo sve je…
Treperim i ja…!

Ljiljana Skelić Vemić
Ljiljana Skelić Vemić
Prve misli stavljene na papir, krenule su još u školskim sekcijama i đačkim listovima. Onda je naišao period koji je poeziju potisnuo duboko, gušio je... Nakon duge pauze, razmišljanje se promenilo. Dodir snova i seċanja, samouvereno opet stavlja u stihove. Lepotu jednostavnog kazivanja pretače u poeziju. Od 2015. godine svoju poeziju objavljuje po mnogim zajedničkim zbornicima, a 2018. objavljuje samostalnu zbirku pesama “U domu ljubavi, ni gost, ni udomljenik”. Vlasnik je samostalne radnje i živi u Čačku. Majka je dve odrasle ċerke.