Tlače nas jezovita
-priviđenja snova.
Mrtvi hodaju obalama-
tegobnih neopraštanja.
Manjka im spokoja,
izrečenog pozdrava.
Tako načeti u astralu-
nepriličnih odlučivanja.
Stradaju u valovima,
žalovitih komešanja.
Ta nadnaravna
iskustva izvan;
pravila razuma.
Čine me utaborenom
u čahuri promišljanja.
A i perfekt odviše drži
zatočenom, sredinom
-asocijalnih znakova..
Labilna sinapsa
nedodira, nema
faze jenjavanja.
U protivnom tone-
u ambis ogorčenja.
Svgnuće se odvija –
nestrpljivo, praktički
izvantjelesno patnički.
Lanci neće puknuti, kad
se zidine moraju srušiti.
Ne možeš umaknuti
unaprijed zapisanoj,
velevažnoj sudbini..
Proročanstvo se mora
– zasigurno ostvariti…
*jedanaesta zbirka*



