usamljen cvijet je na livadi
u jesen kad sve žuti i jenjava;
i nema ko da mu se divi,
nit’ u sumrak rani,
niti kad svanjava…
i teško je voljeti onako tek
i zimu, i ljeto podjednako,
i teško je pojmiti cvijetak zanovjet
da slobodi stremi tek tako…
da slobodan budeš moraš pred sobom
sve svoje mane iznaći i vrline steći;
hrabro stajati iza toga,
biti tvrd kao stijena i kao svijeća goreći…
a, ostalo prepustiti životu ili ljudima ( ? )
da blate i prljaju sve tvoje drago
ili da sa sviješću i srcem golim
vole te i gledaju sa ljubavlju blago…
