Poštovani, gošća u emisiji bila nam je književnica Lorena Galeta koja nam je gostovala povodom izdavanja njene devete knjige pod nazivom „Praskozorje dobrote“.
Što nam možeš reći o tvojoj devetoj knjizi pod nazivom Praskozorje dobrote, kako je nastala, koliko dugo si ju pisala, kako si se osjećala?
Praskozorje dobrote, moja je deveta uspješnica. Sastoji se od 226 stranica raznolikih radova. Spoj je poezije u prozi, eseja, kritika i kratkih priča. Pisala sam ju svakodnevno, kao i sve do sada, u periodu od oko pola godine. Osjećala sam cijelu paletu emocija… Od onih pozitivnih, poput: empatije, ushićenja, nadahnuća, euforije, do negativnih: tuge, anksioznosti, nesigurnosti i depresije.
Jesi li obavila službenu promociju svoje nove knjige?
Trenutno nisam u mogućnosti financirati promocije, zbog zdravstvenih problema i samohranog majčinstva. No, svakako mi je u planu, isto provesti u djelo, kada se za to ukaže adekvatna prilika.
Na kakve si sve prepreke nailazila kod objave i promocije svoje poezije i što bi promijenila kad bi mogla?
Na moju veliku radost, rijetko kada imam problema s publikacijom svojih knjiga. Velika masa ljudi, prepoznaje moj dugogodišnji, gotički stil, prihvaćaju ga i cijene. Ništa ne bih mijenjala, jer jednostavno, nema potrebe za time. Sve ide svojim tokom.
Na svojoj Facebook stranici – NA KRILIMA SNOVA imaš 50 000 čitatelja, je li to dobro ili je po malo naporno…odnosno kakav je to osjećaj, koliko su dobre ili loše društvene mreže za jednog pisca…
Čita me puno ljudi, duplo više nego kada sam izdala osmu zbirku. Pošto to do sada nije bio slučaj, poprilično sam iznenađena i zahvalna svima. Ukoliko ste dovoljno psihički stabilni, i na pravilan način znate baratati svim alatima koji vam se pružaju, možete daleko dogurati. Naravno da je nezgodno ogoljeti dušu do kraja, izložiti se poznatim i nepoznatim osobama. Nije uvijek lagano, nekad bih poželjela imati malo više privatnosti, ali ukoliko želite biti autentični, ne možete utjecati na to kako vas ljudi doživljavaju. Samo budite ono što jeste.
Kako vidiš budućnost stvaralaštva u Hrvatskoj, koliko svoju, toliko i budućnost knjige općenito? Što bi trebalo promijeniti, a što je funkcionalno?
Danas je teško biti autor. Imam taj blagoslov, da me svih 9 godina financira općina Petrijevci u kojoj sam rođena, odnosno; načelnik Ivo Zelić. Dok je tiskara „Slog“ iz Belišća zadužena za štampanje, kako bi finalni proizvod, završio u rukama kupaca, čitatelja i komentatora. Trebalo bi se više bazirati na mlade pisce i pjesnike, one koji nemaju materijalnu moć, baviti se samoizdavaštvom. Njima je podrška najpotrebnija; jer su tek zakoračili u svijet pisane riječi.
Osvojila si prvo mjesto u poeziji 2018. – po izboru stranice Pisci i Književnost, i bila među pet najčitanijih autorica iste te godine, ispričaj nam nešto o tome…
U to sam vrijeme živjela i radila u Zagrebu, na pauzi od Pravnog fakulteta. Pružila mi se iznimna čast, biti u samom vrhu hrvatske književnosti. Isto mi je predstavljalo ogroman iskorak i potporu u smislu samopouzdanja. Shvatila sam da je to moj put, ono čime se želim baviti. Stoga svake godine objavim novu tvorevinu svoga uma.
Članica si: „Hrvatskog književnog društva“, „Kulture snova“ i „Antuna Ivanošića“. Odnedavno pišeš svoju desetu zbirku.
Pisanje jest esencija mojega života, uz kćer, smisao svega što vrijedi i onoga ka čemu stremim i težim. Ne mogu zamisliti jedan dan bez zapisivanja svojih misli na papir, neovisno o obavezama.
Za kraj, reci nam kakvi su tvoju planovi za budućnost?
U planu mi je biti što bolja, sretnija i uspješnija u svim segmentima. Ne odustati, ne pokolebati se i živjeti miran život sa svojim djetetom. Uskoro se želim proširiti i izvan granica RH. Ionako veći dio mojega čitateljstva, boravi u inozemstvu.
Razgovor vodila Draženka Vidović, urednica emisije „Kulturni mikrofon“
