Ničim izazvana,
posrnuh iz nehaja.
S kojom namjerom Bog dopušta
zanijemjelost pravedničkih usana?
Umjesto samrtničkog znoja,
pustite da mi čelo oblije
iskopani sadržaj rake,
nedovoljna razglabanja
o slojevitosti pretrpljenih udaraca.
Pasijanskom si ustrajnošću izmolivši
metamorfozu rastrgane umilnosti,
učas bijah zakovana za križ
kolosalnih epigrama pobunjenja.
Iako se iz petnih žila
opirah ataku razjarenoga krivotvoritelja junaštva,
ta je neuka hulja bezoblične mase
skovala plan zaplijene trezorskih dobara,
posežući za pukim tlapnjama
imponirajuće satisfakcije napuhnuto- poludjelog ega.
Predator se degradirajućim ponašanjem
okomio na moju momentalnu separaciju
od kršćanskih simbola
trajne neprohodnosti duševnih perivoja,
uspješno me udaljivši od;
religioznom riječju prošaranih ambona glasništava,
euharistijskih prinošenja porculanske ljepote
što bijaše pogažena krivovjerskim hulama.
Snuždeno ošamućena od puzanja
iz rova bezbožničkih zaposjednuća tijela,
skrušenih dlanova zatražih upliv
božanski- obrambenih verifikacija.
Čuvši moje usrdne vapaje,
Bog me sačuvao od namijenjenoga skončavanja
dodijeljene mi mladosti,
fokusirajući svestrani um
ka razvijanju strategija
natapanja isušenog tla književništva.
Odstranjena iz svoga prapočela;
poput malignog tumora,
obvezah se sagraditi mentalne ograde
od roja naprasnih pošasti samoubojstva
koje me običavahu posjećivati
za tegobnih, ponoćnih blještavila.
Modrikasta poprišta naručenih prolijevanja nevine krvi
sručiše se na moja naga ramena,
poimence istrgnuvši epopeje
svesilne zapečaćenice tame,
čiji pseudonim nosim
od minute neljubljenog oskvrnuća.
Nepomućena rasuđivanja,
razaznajem podmetnuti barut
u sljepoočnicama vulgarnih prisiljavanja.
Na posmrtnoj su misi
moja vezivna tkiva pronašli
osamljena eshatološkim primjesama.
Jalovi mi prsti gotovo neizvedivo
ostadoše svježe očuvani,
krepkošću vični peru,
urezavši krucijalni datum gubljenja
nepovratnih, urođenih oplemenjivanja.
Zatrpane nozdrve huče
žalosnim rapsodijama plovidbe Letom-
rijekom mitoloških zaborava.
Naježena gromoglasnim prasnućima
djevojačkoga skeletona,
otpustih užad mrtvozorničkih pupova
prokušanosti između simbola prinude
i nizbrdice tromjesečnih zavjera.
Prenuvši se iz psihodeličnih snatrenja,
ne mogah izbrojiti
vratolomne poljupce zatrovanih čuvstava.
Začudo, umuknuše i najusitnjenije
ucjene nepoželjnog suživota-
pa iz takvih pobuda utekoh
akceleracijom spasonosnog osvještavanja.
Priznanjem zvjerskog nasilja
unutar naborane popudbine
djevičanskih suspregnuća nagona,
uslijediše korozivne epizode depresivnog poremećaja-
stranom ličnošću natopljenih entiteta,
urešenih optuženičkim jarmom zabrazdanih umiranja.
Iako profesionalnom hipnozom prizivahu
protjecanje hemoglobinskih sučeljavanja
sa omraženim ubojicom nanesenog mi zla,
ne bijahu potrebito pronicljivi
kako bi uočili zagaslu svjetiljku
na humku, gdje leži ova-
ljubičasta hrpa stihovitih konstrukcija.
Moj se duh nastanio u svjetlosnom biću
trivijalnih funkcija i bdije
nad prokockanim zalihama daha,
dok trošni sat, usmjeren osveti zločinca-
užurbano otkucava,
natječući se sa silama
zagrobnih kazaljki istinitog ispovijedanja-
miomirisnoj zemlji detoksikacijskih svojstava.
Svakojake bujice metaforičkih čimbenika
pristižu grobu počivanja,
ali ne vide sučelice položen
kapitel djevojačkih okliznuća
o surovost muškarca prepredenih namjera,
notni zapis grohotnih ismijavanja,
ispranih posredstvom onoga
koji je dirigirao ispjevavanju ode
mojim višestrukim smrtima.
Kraj ovozemaljskog disanja
utjelovljen je u zatvoreni odlomak
neizbrušenih erozija epiteta,
ali se ona, što živi posipana
supstancom vlastitih umorstava-
uobličila u krijesnicu,
tik do običnog, drvenog križa
i ondje snuje o vinuću
ka prostranstvima anđeoskih harmonija,
još uvijek opsidijanski prečista,
nedodirnuta užasima
odnedavno završenog poglavlja.
Vi, preostali,
ne plačite za nečitko ocrtanim
inicijalima okupatora spoznaja,
jednom će ionako prevagnuti
oproštaj samoj sebi,
kad se obećana katastrofa obistini posvema.
