Usredotočenošću polažem apsolutno pravo veta za nenadano,
svirepo klonuće manipulativnog duha.
Emancipirano temperamentna,
nižem raznolike metafore.
Bože, nisam dovoljno kompetentna pri kukavnom proglašavanju kolabiranja,
stoga me zanima,
odobravaš li manifestno zapadanje u fazu apatije?
Balansirajući kontekstom utrnutih osjetila na margini obamrle oduzetosti,
stišavam preglasan apetit
koji nagoni ka iskušenju definitivnog preokreta anksiozne podsvijesti.
Gdje osmisliti sklonište od jačanja fatalne navezanosti;
bazirane spram tvoje profinjene uglađenosti?
Kako se otarasiti odnedavno produbljenih ožiljaka,
što šire utjecaj ubitačne privrženosti
i zavidničke ljubomore?
Vidno uznemirena
zalijevam se nikotinom,
udišem bocu nepopravljive influence užasa,
činjeničnog stanja levitirajućih oprosta neodabira,
ali depresivna okrutnost koju pretačem u pehar prevladavajućeg intelekta,
nažalost nije potrebito snažna da održi na životu apsurd propuštenih godina.
Čak i kad bih uspjela tolerirati vidokrug neizbježne radijacije napisanih bilješki,
točnošću neizgovorene opservacije tvoje posebnosti,
i dalje nisam ona-
fizičkom privlačnošću izabrana diva koja te prislanja tankim usnama,
dok se zaljubljena bića tresu u praskozorju novih prilika za mentalnom smirenošću,
blagih epiteta mladolikih treperenja
i strašću uokvirenih paragrafa bliskosti.
Nesuđeni,
neka te štiti metonimija njene darovitosti-
crvenkasta bujnost stiliziranog umijeća napretka
prilikom fundamentalne analize umjetničkih djela.
Jer gotovo jedina kvaliteta koju posjeduje ovo moje voštano srce;
zapetljano u korovu polovično uvenulog,
napola sasušenog cvijeća-
turobna je distanca intrigantnih samoća.
