Laž je odvela ljubav da putuje kilometrima daleko
I u sižje prošlosti da se vraća ponovno na ista vrata
Da zakuca svom snagom sa dozom optimističnosti
Koristeći svu svoju vještinu koju posjeduje unutar sebe
Znajući da je samo ono što imamo jeste fiktivna tačka
Sjenka u prošlosti zamrznutih osjećanja, krikova u polutami
Osijediti možemo koliko patimo za nebitnim ljudima
Što uvijek smatramo da oni toliko mnogo vrijede
Pa tražimo nešto neostvarivo, a ne vidimo sami sebe
Biti iskreno voljen u ovom jeku čudnosti XXI stoljeća
Zaista velika je satisfakcija, jer ljubav je izumrla odavno!
Prošli smo vapaje i oluje, mnoge teškoće od života našeg
Koji je sad pa sada veliko ništa; danas te ima, sutra pak ne
I težimo da budemo savršena živa bića, Sapiensi čistoće
Satkane od krvi i mesa koje je drugima dato slobodno
Da ga jedu, jer živimo kao kanibali bez imalo srama
Ljubav je zatrovana postala iz davnih vremena prošlosti
Jer kada god pokušamo reći svoje emocije iskrene
Laž osvaja sve svoje tronove, tamo daleko na Tromeđi
I lažemo jedni druge da nam se dopadaju razne stvari
Boljela je nekada i tebe ljubav sigurno, stideći se svojih djela
Koje smo činili pod opsadom moždanih ćelija i simpatikusa
Šuplju priču dizali smo o drugim osobama da su postojane
Ali znamo da je to bila samo jedan prikaz imaginarnog kruga
Sedmoga pakla sačinjenosti!
Vrednovali smo ljubav da je sačinjena kulminacijom braka
I da sve što se dešava jeste samo sa jednim razlogom
A to je da Valentin baca svoj luk svakog Trifundana
Na svome Trgu Zaljubljenih BB
U čast onima koji slave i raduju se nekim boljim danima
Svježine i čistih misli, stadijuma umnosti protkana mirisom azura!
Krhko je to srce koje se raduje svakom novom danu
Znajući da tamo iza ugla postajemo u XXI vijeku inkognito
Što lagali smo druge, što dušu svoju jadali smo zidovima
Koje nikada ne mogu da čuju šta mi osjećamo zapravo
Ali zato one imaju ožiljke od naših udaraca
Teških, stvarajući jedan novi oblik otiska udubljenosti
Smrtno se bojimo da ne ostanemo čitav život sami
A uvijek trčimo prema novim šansama za ljubav
Nama dozvola ne treba, samo ujedinjenje emocija
Koje će dozvoliti da uvijek pobijedi svako moguće zlo
Što kultivira na Zemlji časnosti, nama u amanet data
I tako godine nas dočekaju onako impozantne
Shvatiš da više nemaš dvadeset i tri godine života
I da kao takav mlad razočaraš se u ljubav naprasno
Postaješ inkognito XXI stoljeća
I veneš polako, ali sigurno u nebeski Raj!
