fbpx
spot_img

Milojević Tijana – Doktor Smrti T29

 

Krivični zakon federacije u Rusiji, član 13: ,,Niko ne može biti proglašen krivim za zločin, osim ako mu nije sudjeno u skladu sa zakonom.“

U proleće dvehiljadite godine, policija u Rusiji je maksimalno angažovana na pronalaženju jednog čoveka. Lice odgovorno za niz ubistava i pljački, konkretno, najviše u Sankt Petersburgu.
Grad u severozapadnom delu Rusije koji je ranije nosio naziv Petrograd, a danas nosi status federalnog grada; administrativnog centra Lenjingradske oblasti i Severozapadnog federalog okruga. Drugi je po broju stanovnika, nakon Moskve i drugi po važnosti kada su u pitanju ekonomija, industrija, nauka i kulturni centri Rusije.

Čudan čovek, čudnog karaktera i misli. Nazvan Doktor Smrti. Imao je običaj da koristi svoju profesiju i time samosažaljenjem izaziva kod drugih starijih ljudi pomoć. Zamolio bi za prenoćište od dan-dva nekog penzionera, a zatim ga u snu ubio posebnim injekcijama. Razumeo se u medicinu jer je radio kao medicinski brat, a ljudi koji su ga poznavali govorili su da je veoma vešt bio u svom poslu i da je bio pripadnik neke bande.

Čak u sedamdeset i sedam stanova postavljene su zasede za te okorele bandite.

Ceo grad pokriven policijom, patrole sa svih strana, agenti, detektivi, pregovarači i drugi..

Gradjani su bili zaštićeni ali i uplašeni..

Stanovnici tih sedamdeset i sedam stanova bili su žrtve Doktora Smrti. Ljudi kojima je on uzimao krv koju su trebali da ostave u laboratoriji na pregled i kasnije da odu na konsultacije sa lekarima. Policija je sve obišla i rekla kako da postupaju ukoliko se taj čovek pojavi njima na vratima. Mnogi su u strahu odbili da otvaraju stanove bilo kome ko nije pripadnik policije. A pojedini su bili hrabri i odlični da pomognu policiji i zaštite sve ostale ljude..

U prepodnevnim satima, jednog sasvim običnog dana, primetili su na kamerama policijskim nekog nepoznatog čoveka blizu šesnaestog stana po redu. Njegov opis bio je identičan opisu Doktora. Čak su uživo mogli da isprate njegove kriminalne radnje, odnosno obijanje stana pod rednim brojem šesnaest. Policija je imala naredjenje da samo posmatra kriminalca, a da ništa ne preduzima.

Ulica Turko 29 je bila zatvorena, a sve patrole i pripadnici policije nalazili su se u njoj. U toj ulici je uhapšen Doktor Smrt. Obzirom da su laboratorije radile samo do dvanaest časova u podne, uvek su ga očekivali u prepodnevnim satima.

U koferu malom koji je imao izgled najobičnije aktovke pronadjena su razna pomagala za obijanje stanova i kuća. Pronadjena je i čarapa koja se koristila kao maska za glavu.

Pronašli su medicinke stvari  kao što su igle, špricevi, a čovek je bio bez dokumenata. Pronadjene su i ženske čarape, kojima su pojedine žrtve bile ugušene..

Uhapšeni se predstavljao kao doktor koji radi sasvim normalno u jednoj ambulanti koja se vodila pod brojem pet. Bio je na hapšenju vrlo nervozan i izbegavao je bilo koju vrstu komunikacije sa policijom.

Posle izvesnog vremena rekao je policiji da u to vreme nije ni bio na dužnosti, već da je naleteo na kolegu takodje doktora koji je bio prezauzet i on je hteo da mu pomogne. A sadržaj u torbi, tom malom koferu, opavdao je kao svoj povremeni posao uspavljivanje pasa koji su bolesni. Otud mu injekcije za uspavljivanje i ostali medicinski sadržaj. A ženske čarape je koristio kako sam kaže za vezivanje psećih šapa..

Izbegavao je svaku vrstu preterane komunikacije i vrlo je bio nervozan. Govorio je da je došlo do greške i da imaju pogrešnog čoveka. Ali policija u dogovoru sa tužiocem sprovodi detaljnu istragu i njega stavljaju na ispitivanje; a potom na identifikaciju.

U jednom od urgentnih centara ležala je jedna žena starija koja je čudom preživela napad tog kriminalca. Medjutim, nije mogla da se seti njegovog lika. I nije bila baš od pomoći policiji.

Obzirom da nisu imali dokaze protiv njega, čak je i saslušanje prošao, odlučili su da ga puste. Medjutim samo dan posle toga, pronadjena je starica koja je bila zapaljena u sopstvenom stanu. Čitajući sva imena sa spiska broja žrtava, zaključili su da je ona jedna od njih. Da je bila na jednoj od klinika i da je pregled obavila kod tog medicinskog brata..

Pošto je osumnjičeni bio na slobodi, sada ga je bilo teže pronaći. Otišli su do njegove kuće u kojoj je bila samo njegova žena, po profesiji doktor. Rekla je da on nije tu i pokazala im je par suvenira koji su izgledali policiji sumnjivo. Rekla je kako joj je muž rekao da su to pokloni od ljudi čije je pse uspavljivao..

Sumnjive stvari odnete su u policiju na pregled, njihovi vlasnici neki su preminuli a neki se i ne sećaju tih stvari. A onda je policija otišla kod starice koja je bila u bolnici, pogledala je stvari i setila se jednog videa. Stari, prašnjavi video, poklon od preminulog supruga. A onda se prisetila i Doktora Smrti, rekla je da je nosio kačket i mantil.

Ponovo su ga priveli, sada pod dejstvom alkohola priznao je pojedine stvari. A onda sutradan, krenuli su obilazak svih kuća koje je potkradao medicinski brat..

Govorio je da je sve zbog nedostatka novca..

Imao je sina iz prvog braka, suprugu koja je zahtevala više novca. Njegov posao nije mogao to da potkrpi. A kao ljubitelj holivudskih trilera i detektivskih priča, uspeo je da razradi plan kojim bi novac prikupio. Znao je da može slobodno ući u domove ljudi, da se ponaša kao pravi lekar i time primeti kakvog su staleža ljudi koje je ,,lečio“. Nasilje nije koristio zbog svoje doktorske zakletve, ali je kao žrtve birao starije osobe.

Dok su žrtve bile pod uticajem leka, bez svesti, uzimao bi im stvari i bežao dok se ne probude..

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Tijana Milojević
Tijana Milojević
Rođena sam u Kragujevcu 1995. godine. Od ranog detinjstva me je svašta nešto interesovalo, jedino sam se pisanju uvek vraćala. Sigurna u sebe. Svoja na svom. Osobine koje me najviše krase su emotivnost i kreativnost. U svakoj sitnici vidim nešto kreativno i svaki predmet poželim da oživim. Moj moto je: Živi danas kao da je poslednji dan i uvek daj sve od sebe!