fbpx

Mrvica u kosmosu

Teški neki i sumorni dani,

Savršeni za ispijanje gorke kafe;

Klin se klinom kažu izbija,

Pa nek’ ide dođavola sve.

 

Tupi pogled,

Koji uzalud pokušava prerezati

I najtanji magle sloj,

I traženje nekoga,

Tko odavno više nije moj,

Nit’ je ikad’ bio.

 

Dani za zakopčat’ jaknu,

A otkopčat’ svoje nemoći i uspomene;

Kad’ boli, nek’ boli me,

Cjeputka i kida do najsitnijeg atoma.

 

Nekima pomahnitali mazohista,

Što bez cilja ulicama tumara,

Drugima mali pjesnik, nježnih godina,

Koji velike tragove po papiru ostavlja.

 

A ustvari,

Ja samo sam mrvica u kosmosu,

Koja na plećima nosi svega ponešto;

Previše tragova prošlosti, premalo uzbuđenja.

 

Skrojeni dani u kojima dominiraju

Nesavršene, neskrojene duše što

Smještaj i sklonište u ljudskim

Oklopima traže.

Divnog li dana

Da ukaljam obraz zbog ludaka,

Što zemljom skakuću,

A misle da lete…

Selma Huskić
Selma Huskić
Rođena 16.10.1991. godine u Doboju. Sa svoje nepune dvije godine ostaje bez svog prvog najvažijeg muškarca u životu žene, bez oca. Odrasla uz pregršt ljubavi majke. Školovanje završila u Odžaku. Godine 2010. seli se u Njemačku, Hamburg. Pisanjem se bavi od osnovne škole. Prvu zbirku pjesama pod nazivom Sub Rosa izdaje 2015. godine. Nada se da će naći svoje mjesto pod Suncem u svijetu poezije.