Žalilo se žuto Sunce
svom Mjesecu bijelom,
žalilo se moje srce
dunjaluku cijelom.
Ja je vidjeh, aman tugo,
ko vila se na izvoru rodi,
ja je gledah, aman, dugo
kako kupa se u vodi.
Sunce joj je sasušilo njedra
i osta joj sjaj u kosi,
kome li to puna vjedra
hladne vode ona nosi?!
Ja sad razum gubim
a sebet je kosa gusta,
havijezim se kad poljubim
njena modra usta.
NA IZVORU – Emir Bajrović (poezija)
Prethodni tekst
Sledeći tekst
Emir Bajrović
Rođen 1988. u Novom Pazaru. Oženjen i otac jednog djeteta. Živi u Danskoj. Po struci Pedagoški asistent. Piše poeziju i kratke priče. Dobitnik nekoliko nagrada i pohvala. Član je Kreativne Radionice Balkan i član udruženja književnka Umjetnički Horizont. Objavljivao u mnogim zbornicima i časopisima.
